Tom prigodom sveto misno slavlje u popodnevnim satima u crkvi Sv. Vinka, koja se nalazi u sklopu samostanskoga kompleksa u kojemu su od ovoga dana i prostorije provincijske uprave, predslavio je vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić.

Uz sudjelovanje 40-ak sestara milosrdnica predvođenih provincijalnom predstojnicom s. M. Vinkom Bilješko i drugih redovnica različitih družbi koje djeluju u Sarajevu, suslavilo je osam svećenika.

Kako je Majka Divna došla u Bosnu?

U prigodnoj je propovijedi nadbiskup Tomo objasnio porijeklo nastanka i sadržaj marijanskog zaziva iz Lauretanskih litanija: „Majko Divna“. Spomenuo je da je 1843. u samostan družbe Presvetoga Srca Isusova u Rimu došla djevojka Paulina Perdrau, koja je bila školovana slikarica i učenica poznatoga Maximiliana Seiza koji je sa svojim sinom Ludovicom oslikao najveći dio unutrašnjosti đakovačke katedrale.  

Ona je 1844. naslikala Gospin lik koji je smješten u hodnik samostana te poslije, nakon što su poglavarice odlučile da je „previše kitnjast“, prekriven velom. Tako je ostalo sve do 1846. i posjeta pape Pija IX. koji je zaželio vidjeti sliku. „Kada su digli veo. On je stao pred tom slikom i kazao jednostavno: 'Mater Admirabilis!' Tu započinje kult i način razmišljanja pod onim što nazivamo Majka Divna“, objasnio je mons. Vukšić te spomenuo kako je jednu kopiju te slike nadbiskup Josip Stadler darovao sestrama prilikom blagoslova njihove kapelice u Travniku i odatle se ova provincija sestara milosrdnica veže uz Majku Divnu.

Glede sadržaja toga pojma nadbiskup Tomo je ukazao kako Gospina „divnost“ proizlazi i temelji se na njezinu dostojanstvu Majke Božje… „Iz toga dostojanstva izraslo je sve što je tako 'kitnjasto' na njoj, u obliku: svetosti, predanosti volji Božjoj, spremnosti da bude službenica Božja, da se zarad volje Božje odrekne vlastite volje… Divna po svojoj svetosti jer je puna milosti“, kazao je mons. Vukšić te završno istaknuo Gospinu duhovnu ljepotu koja se sastoji „od njezine blizine samome Bogu kojega je, ne samo nosila devet mjeseci u svojoj utrobi, nego darovala ovome svijetu i s njime živjela cijelo vrijeme, u neposrednoj blizini, sve do kraja njegova zemaljskog života“.

„Zahvaljujemo Božjoj providnosti što je taj kult Majke Divne doveo ovdje. Njoj, Majci Divnoj preporučamo prije svega ovu provinciju, sve sestre njezine članice, nas ovdje večeras okupljene, cijeli ovaj grad, sa željom da svi rastemo u svetosti, u dostojanstvu pred licem Božjim, u čistoći i duhovnoj ljepoti po Kristu Gospodinu našemu“, poručio je na kraju vrhbosanski nadbiskup.

Put sestara milosrdnica i njihove uprave

Na kraju je u ime sestara milosrdnica zahvalu nadbiskupu izrekao glavni urednik Katoličkog tjednika vlč. Josip Vajdner, koji radnim danima (osim četvrtkom) u 6:45 h slavi misu u njihovoj crkvi Sv. Vinka.

Poslije misnoga slavlja uslijedio je blagoslov prostorija uprave kojega je obavio nadbiskup Tomo, u pratilnji aktualne provincijalne glavarice i tri nekadašnje: s. M. Julijane Djaković, s. M. Korone Cigić i s. M. Vitomire Biljaka. 

Na kraju je blagoslovljena dvorana u kojoj sestre prigodom većih slavlja počaste goste. 

U pozdravu okupljenima nakon blagoslova provincijalna je glavarica s. Vinka, između ostaloga, ocrtala put sestara milosrdnica koje su 1845. iz Tirola došle u Zagreb, a već 1871. i u Sarajevo. Ubrzo su se razgranale po cijeloj BiH te dospjele u Mostar, Dolac kod Travnika, Banju Luku i Derventu te potom otvorile filijale u: Livnu, Travniku, Žepču, Duvnu, Brčkom, Bugojnu, Ljubuškom i Zavidovićima. Družba sa sjedištem u Zagrebu, 1932. podijeljena je na tri provincije: Zagreb, Split i Rijeka.

Na molbe sestara koje su djelovale u BiH, 22. kolovoza 1974. osnovana je i provincija Sarajevo, a prva provincijalna poglavarica bila je s. Agnes Momčinović.

„Štovanje Majke Divne započelo je 1906. u Travniku i širilo se među sestrama, posebno uz njezin blagdan 20. listopada te je već 1981. provincija stavljena pod zaštitu Majke Divne“, objasnila je s. Vinka te ocrtala i put sjedišta provincije: od kuće u Abdićevoj ulici, preko samostana na Stupu do, evo, prostorija u samostanu Sv. Vinka uz glavnu sarajevsku prometnicu.

Na kraju je uputila zahvalu kućnoj poglavarici s. Margareti Brnada te njezinim susestrama: s. Antoniji Hrgota i, na osobit način, s. Moniki Martić, koje su iznijele najveći teret obnove samostanskih prostorija.

KT