Misu je predvodio mons. Pero Zeba, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije, povratnik u susjednom Bijelom Brdu kod Dervente. Uz gvardijana fra Antu Tomasa koncelebrirali su preč. fra Ivan Marić, župnik u Koraću i dekan derventski, fra Mato Vincetić, župni vikar i fra Ivan Ćurić.

U prigodnoj homiliji mons. Zeba Posavljacima je posvijestio ljepote njihova rodnoga kraja, koji iako pust, odiše ljepotom i mirisom koji ih zove na povratak. Aktualizirajući evanđelje te nedjelju u kojem Isus na putu u Emaus susreće svoje učenike podsjetio ih je na sve strahote koje su doživjeli tijekom posljednjeg rata kada su s tek vrećicom u rukama ostavljali svoja ognjišta, koja su bila puna djece, ispunjena molitvama, i morali u izbjeglištvo, naglasivši kako su i oni tada, poput apostola, doživjeli razočarenje.

„Plehan je naš Emaus, projekt Božji. Ovo je naša prilika da u ovoj crkvi našega krštenje nakon toliko razočaranja i beskrajnih pitanja nađemo odgovor - zašto nas se sve to dogodilo. Nešto je krenulo po zlu u našem životu. Izgleda da u našem narodu ono najbitnije počelo se gubiti, a to je pouzdanje u Božju providnost. Pouzdavali smo se na žalost u vlastite snage, a ne u Boga. Ta silna oholost pretvori opet čovjek u prah i pepeo, zato da ja i ti progledamo. Sion je znak našega dostojanstva. Plehan je naš Sion u kojem čitamo i iščitavamo svoje pouzdanje i šanse. Jesmo li mi spremni biti autentični svjedoci pune istine ili ćemo biti širitelji mraka, besperspektivnosti? Crkva je svjedok istine. Jesmo li mi sinovi svjetla?  Jesmo li spremni ovaj trenutak proživjeti u radosti te iz ove sredine otići kao ljudi ispunjeni Duhom Božjim kojim su nas kao dijete ispunili naši roditelji, bake i djedov dok su nas pred ovim oltarom krstili? To je život, to su naše stepenice prema gore…“, rekao je uz ostalo mons. Zeba te Posavljacima koji žive s druge strane Save pak je poručio: „Što čekate vi s one strane Save. Jeste li spremni ovdje krčiti, početi ispočetka, biti svjedoci ovim mladim potomcima? Jesi li posijao sjeme koje će donijeti rod, ili si širitelj očaja i mraka? Gospodin je uskrsnuo, živ je! Zato odi danas s Plehana i kliči - Aleluja! Idemo ponovo, jer znamo tamo gdje je moj zavičaj drukčije se diše, tu je nebo bliže, tu je križ ustrajan i žuljevit, ali je mio i spasonosan!“

Gvardijan fra Anto zahvalio je vjernicima što su hodočastili na Plehan i tako ponovo pokazali koliko štuju svog nebeskog zaštitnika. Iskazao je svoju radost da i ti Dani Plehana pokazuju kako Plehan ponovo postaje vjersko kulturno središte toga dijela Bosanske Posavine te svoje župljane pozvao da nastave širiti Mir i Dobro gdje god se nalazili.

Kako je to bila i mlada nedjelja fra Anto je na kraju mise predvodio euharistijsko klanjanje.

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor Svete Majke Terezije iz župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Kutjevu pod ravnanjem prof. Pile Miškića.

Poslije euharistije u prostorijama privremenog samostana mons. Zeba je otvorio prodajnu izložbu slika nastalih na jedno likovnoj koloniji na Plehanu.

Također, u čast Sv. Marka i ove su godine šestorica članova Biciklističkog kluba Marsonia iz Slavonskog Broda, predvođeni svojim predsjednikom Jurom Perkovićem, Plehančaninom, biciklima došli na Plehan. Druženje uz zajednički ručak u organizaciji Mate Barbarića i glazbu izvorne grupe Tajne uspomene nastavljeno pod šatorom na platou u blizini samostana.

Inače, Dani Sv. Marka Evanđeliste započeli su dan ranije 22. travnja kada je misno slavlje predvodio vlč. Ivan Jurić, župnik vjerničke zajednice Uzvišenja Svetoga Križa u Osijeku-Retfala. On je poslije mise otvorio izložbu novinarskih uradaka o Plehanu Brankice Lukačević, katoličke novinarke.

U ponedjeljak, 24. travnja misu u čast sv. Marka Evanđeliste s početkom u 18:00 h predvodi fra Franjo Dalibor Stjepanović, župnik u Foči.

U utorak 25, travnja na svetkovinu Sv. Marka Evanđelista misu s početkom u 11:00 h sati predvodi fra Mato Vincetić, plehanski župni vikar i vojni kapelan. U 10:30 h je misa s blagoslovom polja na Plehanu je za sela Bunar i Kovačevci.                          

B. Lukačević, Ž.I., KT