Ovaj je događaj u Krivodol doveo veliko mnoštvo ljudi, a misno slavlje predslavio je biskup hercegovačkih biskupija mons. Ratko Perić, a uz domaćeg župnika don Ljubu Planinića koncelebrirali su don Ivan Turudić, župnik župe Tepčići – Ploča, don Đuro Bender, župnik s Gradine, fra Miljeko Stojić Predstojnik ured BK BiH za hrvatski martirologij, don Davor Berezovski, župni vikar u župi Marije Majke Crkve u Mostaru, i fra Stojan Damjanović, odgojitelj novaka Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja na Visovcu.

U početku je župnik pozdravio skup i istaknuo misao: „Jela nije zaboravljena, nije ostavljena! A Jela u svom naravnom kosturu tu u sanduku, pred oltarom! A duša joj u vječnosti.“ Biskup je u propovijedi govorio o kršćanskoj svetosti, osobito onoj koju Crkva priznaje i časti na oltaru, držeći se pri tome višestoljetnih pravila i kriterija.

„Prvo je pravilo da se radi o spontanu i raširenu glasu svetosti ili glasu mučeništva dotične osobe u puku. Ako taj svetački ili mučenički glas u narodu nije spontan, nego spretno izazvan; ako nije raširen, nego je polumrtav ili ga uopće nema, Kongregacija za proglašenje svetih ne će ni glave okrenuti na takve slučajeve. Postoji spontan glas naroda da je neka osoba živjela svetačkim životom ili umrla mučeničkim izdisajem. Narod se privatno vere oko grobova takvih osoba s 'mirisom svetosti', izražava svoje životne potrebe, preporučuje se dotičnim kandidatima beatifikacije, koji su bliže Bogu nego mi grješnici na zemlji. I tolike osobe doživljavaju da su u svojim 'zavjetima' uslišane. Taj 'vox populi – glas naroda', spontan osjećaj vjernika, jest obično i 'vox Dei - Božji glas', koji će onda Crkva znati mudro prepoznati, razborito pratiti, strogo po istini ispitivati i vrjednovati“, istaknuo je biskup.

Naveo je i drugo je pravilo, ako se radi o mučeništvu, kada mučitelj ubija dotičnu žrtvu iz mržnje prema njezinoj vjeri u Boga, u Isusa Krista, zbog njezine pripadnosti Crkvi. „Ako se to ne dokaže, sve je drugo uzalud. A sve je više takvih nasilničkih mučitelja – od vazda do sada – koji na razne načine zameću tragove svojoj mržnji na vjeru, a opravdavaju se da te zatvore i sudove poduzimaju zbog političkih motiva i gledišta svojih žrtava“, naveo je mons. Perić kazavši kako je treće pravilo da se mučenik ili mučenica svjesno opredjeljuje za mučeništvo iz ljubavi prema Kristu, da gine za Božju zapovijed: Prvu, Treću ili Šestu, svejedno.

„Dobro je da se preispituje prošlost takvih kandidata, da se svi legendarni sastojci ispuste, a pronađe i prouči ono što se stvarno dogodilo i što i danas vjernicima može poslužiti kao kršćanski primjer u kušnjama života. Imamo u svojoj povijesti doista dosta istinskih svjedoka vjere i mučenica kršćanske čistoće da nam ne treba izmišljati mitove i legende!“, kazao je biskup u propovijedi.

Poslije misnoga blagoslova župnik je izmolio sprovodne molitve te se narod s biskupom i svećenicima uputio po nasutu putu prema Jelinu uređenu grobu u razmaku od oko 800 metara od krivodolskoga groblja. Mladi su nosili Jelin sanduk. Kod groba se završilo s molitvom i s blagoslovom Jelina groba. Svi su sudionici mogli proći pokraj otvorena Jelina groba s položenim lijesom, pozdraviti je stručkom cvijeća i zaželjeti joj blaženu vječnost u Bogu. Tu je i kućica za svijeće koje ne će vjetar raznositi nego će plamičci i dalje biti znak vjere u Jelino i naše uskrsnuće.

Podsjetimo, na Krivodolu više generacija prenosi usmenu predaju o Jeli i njezinu mučeništvu, a grob se časti kao Jelin grob. Jelu su u vremenima turske i osmanske vladavine Turci u prolazu preko Krivodola zatekli kod ovaca u ogradi Gabruša. Htjeli su je silovati. Ona im se oduprla. Turci su je ubili, a ovce joj pokrali. Poslije mučeničke smrti šest Krivodoljana otišla su na mjesto mučeništva i Jelu pokopala. Od mučeničke smrti do dana današnjega narod neprekidno hodočasti na njezin grob.

Čašćenje Jele i njezina groba zasmetalo je Turcima koji su je ubili. Odlučili su njezine zemne ostatke uništiti. Međutim, narod ih je preduhitrio. Otišla je skupina Krivodoljana s pričom da će Jeline kosti iskopati i potajno ih pokopati na Cikojino groblje. Međutim, njezin grob ni kosti nisu dirali nego su dva metra od njezina groba, zapalili klačinu, na završenu klačinu prenijeli su kameni grobni humak s Jelina groba i na taj način Turcima zameli trag.

Iz počasti prema Jeli, njezinu mučeništvu i svjedočenju, provedena su istraživanja njezina posljednjeg počivališta. Prvi su koraci bili 2003. kada je predaja o jeli zapisana i fotografiran njezin grob. „Od tada smo pratili hodočašća i vidjeli smo da se neprekidno hodočasti na njezin grob, bilo osobno ili u manjim skupinama. Od 2015., početkom listopada, započeli smo u župnoj crkvi slaviti sv. misu za Jelu. U subotu, 7. listopada 2017., upoznali smo biskupa Ratka s Jelinim grobom, mučeništvom i želji da njezin grob istražimo. Tada smo pristupili bližoj organizaciji i istraživanju Jelina groba“, istaknuoje svojedobno župnik don Ljubo.

U dva prva pokušaja (23. i 24. ožujka 2018.) nisu pronađeni Jelin grob ni njezine kosti. Tamo gdje je bio kameni grobni humak ispod njega je bila garevina i klačarda. U trećem pokušaju (31. ožujka 2018.) istraživanja pronađeni su Jeline kosti, a u četvrtom (12. travnja 2018.) organizirana je ekshumacija. Poslije ekshumacije posmrtni ostaci pohranjeni su u kapelicu Sv. Josipa, a uslijedili su uređenje pristupa do Jelina groba i izgradnja grobnice. 

Don Ljubo je napomenuo da mnogi od svojih predaka znaju za više grobova po Hercegovini za koje se veže usmena predaja stradanja i mučenja. Prema njegovom mišljenju, bilo bi dobro da svatko u svojem kraju usmene predaje prenese u pisane, da ih zapiše, a prema mogućnosti da se i grobovi istraže. „Ova ideja vodila je i nas kad smo započeli istraživanje Jelina groba. Uz to kako se Jelin grob časti kao grob mučenice, odlučili smo izgraditi prikladan prilaz (put) do Jelina groba i izgraditi grobnicu. Po ovome što smo učinili za Jelu neka joj Bog udijeli pokoj vječni, a nama sve ono što smo činili i što činimo neka bude za naše osobno spasenje“, zaključio je don Ljubo.

KT