pon, 10. ožujka 2025. 11:21
Na prvu korizmenu nedjelju, 9. ožujka, u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, održana je redovita mjesečna rekolekcija za redovnice koje žive i djeluju u gradu Sarajevu.
Duhovna obnova na temu nade održana je pod vodstvom vlč. Ilije Markovića, profesora kanonskog prava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, i u organizaciji sestara Služavki Malog Isusa Sarajevske provincije, objavljeno je na mrežnoj stranici redovništvo.ba.
Na početku vlč. Marko Hrskanović, duhovnik u sarajevskoj bogosloviji i koordinator duhovnih obnova pozdravio je nazočnee sestre, a uslijedilo je predavanje vlč. Markovića u kojem je progovorio o nadi, o njezinu krivom poimanju te o tome što je kršćanska nada i kako se ona očituje u našim životima. Posebno je upozorio na opasnost poistovjećivanja nade s optimizmom jer „nada je teologalna krepost – dar Božji koji primamo na krštenju.
“Naš zadatak nije 'izgraditi' nadu, već živjeti taj već primljeni dar. Ono što je važno za svakog kršćanina, a posebno za Bogu posvećene osobe jest upravo to da je naša nada osoba“, istaknuo je vlč. Marković. „Naša nada je osoba – Isus Krist. Njegova prisutnost u našem životu određuje našu unutarnju snagu, smisao postojanja i način na koji se suočavamo sa svakodnevnim izazovima. Kada je On s nama, ništa nije nepremostivo“, naglasio je predavač progovorivši potom o važnosti odnosa s Kristom te kako je za življenje toga odnosa potrebno slušanje, jer nam Isus svakodnevno govori kroz svoju riječ, okolnosti i zajednicu.
Istaknuvši činjenicu da se naša nada jača upravo kroz iskušenja, krize i duhovne noći, podsjetio je na riječi Sv. Ivana Pavla II. koje je rekao prilikom posjeta Bosni i Hercegovini 1997.: „Nada se nikada ne smije ugasiti unatoč činjenici da postoje teškoće, prepreke i otpori“.
Na kraju predavanja, govorio je o tome što nas čini svjedocima Krista u ovome svijetu i kakva je to nada koju trebamo pokazati, zaključivši kako naša nada treba svijetu pokazati da je moguće živjeti Evanđelje kao način života suprotan sukobima, nadmoći i slavi, način života koji se živi za druge.
Nakon poticajnog predavanja, uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom tijekom kojeg su sestre imale priliku za ispovijed.
Uslijedilo je sveto misno slavlje, a u nadahnutoj propovijedi, osvrćući se na pročitano Evanđelje, vlč. Marković govorio je o kušnji i krivom poimanju kušnje kao kazne te o važnosti oprosta drugima i samome sebi.
J.M., KT