Olovo

"Fra Lujin dan" u Olovu


U nedjelju 27. listopada u Olovu, obilježen je „Fra Lujin dan“, 50. obljetnica smrti fra Luje Zloušića, visočkog profesora i obnovitelja Gospina svetišta u Olovu.

Za života bio je jedan od stupova Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Uspomenu na njega sačuvali su hodočasnici, koji su se molili na njegovu grobu u olovskoj crkvi i fra Slavko Topić, koji ih je na to poticao. Brojne su molitve i zavjeti uslišani.

Spiritus movens ovoga projekta bio je fra Ivan Nujić, odgojitelj i profesor visočke gimnazije, u kojoj je pokojni fra Lujo odgajao i poučavao đake u matematici i fizici čak 47 godina.

Fra Ivan je u 16 sati u olovskoj crkvi izložio prigodno polusatno predavanje o fra Lujinu životu naslovivši ga Život darovan Bogu i ljudima. Stavio je naglasak na njegov trostruki rad: 1. odgojiteljski i profesorski rad; 2. graditeljski i pastoralni rad na oživljavanju Olovskoga svetišta; 3. duhovni rad i rast u krepostima. Oni koji su poznavali fra Luju obično bi isticali tri njegove kreposti: strpljivost, istinoljubivost i pobožnost. Bogoslov fra Mislav Jozić pripremio je prezentaciju starih fotografija vezanih uz fra Lujin život, koje su pratile fra Ivanovo izlaganje.

Molitvu krunice predvodili su franjevački bogoslovi iz Sarajeva, a ostali fratri i hodočasnici, kojih je bilo iz Vijake, Vareša, Kraljeve Sutjeske, Visokog, Sarajeva, Kreševa, Dervente i Slavonskog Broda, izmjenjivali su se u nošenju čudotvorne slike Gospe Olovske u ophodu oko crkve. Posljednji desetak krunice molio se pokraj Crnog kamena za sve pokojne hodočasnike, fratre čiji zemni ostaci leže ispod crkve te za pokojne fra Luju i fra Slavka Topića, najgorljivije Gospine hodočasnike. Po ulasku u crkvu provincijal fra Jozo Marinčić izmolio je opijelo na fra Lujinu grobu u desnoj kuli crkve. Dok su se svećenici spremali za misu, otpjevane su lauretanske litanije.

Provincijal Bosne Srebrene fra Marinčić, predsjedao je euharistijskim slavljem u ispunjenoj crkvici Uznesenja Marijina u Olovu. Prigodnu propovijed izrekao je fra Mile Babić, gvardijan samostana Sv. Pavla na Nedžarićima (Sarajevo). Budući da mu je pokojni fra Lujo bio profesorom u Sjemeništu i Gimnaziji u Visokom (1961-1965), fra Mile je propovijedao po osobnom sjećanju i istaknuo njegove vrline koje je zapazio još kao sjemeništarac. Fra Lujo se brinuo za đake očinskom ljubavlju. Kad bi se posvađali i uvrijedili jedni druge, on bi se odnekle pojavio i svojim ih blagim osmijehom razoružao. Nekoliko godina prije njegove smrti bogoslovi su pomagali fra Luji kopati temelje za jednu od kula olovske crkve. U ondašnjoj oskudici on bi se potrudio osigurati im dobru hranu. Fra Mile je, aludirajući na svoga pokojnog profesora, završio propovijed riječima: „Odlika je svetosti da ne govori o tuđim grijesima, nego o tuđoj patnji, tako da tuđa patnja, passio, postane naša supatnja, compassio. To je put spasenja za čovjeka i čovječanstvo.“  Misno pjevanje predvodili su bogoslovi pod ravnanjem maestra fra Emanuela Josića. Nakon mise zbor Stella maris iz Hvara održao je lijep koncert u crkvi. Zahvaljujući dobroti upravitelja Svetišta fra Ilije Božića i vrijednih žena s vareškoga Zarudja, za sve hodočasnike bio je organiziran skroman domjenak na platou ispred crkve.

Mnogi su hodočasnici osjetili snagu fra Lujina zagovora. Jedna žena iz Vareša, dugogodišnja prosvjetna radnica, pripovjedila je nakon mise zadušnice kako se često pomoli na fra Lujinu grobu za dar strpljivosti u poučavanju i odgoju djece u školi, prenosi bosnasrebrena.ba.

KT