Sv. misu na groblju Kod križa predvodio je banjolučki biskup mons. Željko Majić uz koncelebraciju drvarsko-petrovačkog župnika i upravitelja župe Krnjeuša vlč. Davora Klečine, jajačkog župnika i gvardijana fra Vinka Markovića, župnika Zavalja i ravnatelja bihaćkog KŠC-a vlč. Marka Crnjaka i župnog vikara iz Bihaća fra Ivana Lovrića.

Prvi put se tim povodom organizirano hodočastilo iz rodne župe krnjeuškog župnika Barišića, pa je u Krnjeušu pristigao jedan autobus župljana Jajca, a na sv. misi bili su i vjernici iz Bihaća, koji su dan ranije pokosili i uredili groblje u Krnjeuši, kao i oni iz Drvara, Livna i Bos. Petrovca.

Na početku propovijedi biskup Majić istaknuo je kako mu je misa za žrtve u Krnjeuši sedma postaja križnog puta Božjeg naroda „časne Banjolučke biskupije, nakon što je u prethodnih nekoliko mjeseci otkako je imenovan biskupom, već imao šest molitvenih spomena za stradale svećenike i vjernike svoje biskupije u proteklim ratovima, u: Presnačama, Novoj Topoli, Gumjeri, Briševu, Drvaru i Bos. Grahovu, a kalendar stradanja svećenika i vjernika je do kraja godine predvidio još molitvenih okupljanja.

Potom je podsjetio na stradanje župnika Krešimira Barišića, koje ima sve karakteristike mučeništva iz prvih kršćanskih vremena, zato što su ga neprijatelji najprije zvjerski mučili zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca (Ilija Poplašen, 17, Jure Tomičić, 16 i Ivan Skender, 13 godina), a potom su bačeni u goruću župnu crkvu. Naglasio je kako su ubijeni iz mržnje prema vjeri, i kako su se kasnije neki partizani hvalili da su ubili mlade sjemeništarce „da ne budu popovi“.

Biskup je potom napravio poveznicu između mjesta na kojem se slavila sv. misa, na groblju Kod križa i besjede Sv. Pavla iz Poslanice Korinćanima o ludosti križa povezavši je sa životom i smrću župnika Barišića. Citirao je neka pisana svjedočanstava nekolicine svećenika i vjernika, kao i bl. Alojzija Stepinca, o uzornom i krjeposnom životu župnika Barišića koji je, uz ostalo, bio i veliki dobročinitelj domaćem pravoslavnom stanovništvu, te o njegovoj nasilnoj smrti koja ima prave karakteristike mučeništva.

„Stoga ovo danas nije dan tužne komemoracije, nego dan proslave Boga koji se u svojim svjedocima vjere proslavio“, naglasio je biskup Željko i pozvao vjernike da mole i za progonitelje i ubojice, ali je pozvao i na kajanje u ime onih iz našega vlastitog naroda koji su ubijali i progonili pripadnike drugih naroda, te na molitvu za njihove nevino postradale.

„Stoga, draga moja braćo i sestre, po primjeru naših svjedoka vjere, čuvajmo se svakoga zla, tražimo ono što je Božje; u Boga se uzdajmo i duboko vjerujmo da dobri Bog po nevinoj krvi naših svjedoka vjere ne će dopustiti da njihova žrtva bude uzaludna, da će u svoje vrijeme dati pa će i na ovim prostorima ponovo život procvasti. Molimo da Bog našoj Biskupiji podari svećenike i nova duhovna zvanja poput vlč. Krešimira Barišića i mladih sjemeništaraca čija su tjelesa u Gospinoj crkvi, zajedno s crkvom u prah pretvorena, a duše im u Bogu, duboko vjerujemo, našle mir“, kazao je mons. Majić poručivši vjernicima: „Nećete učiniti ništa protiv nauka Crkve ako ove nakane u svojim privatnim molitvama Bogu preporučite i po zagovoru ovih naših svjedoka vjere“.

Na kraju sv. mise biskup je pred spomen-križem izmolio molitvu opijela za dušu pokojnog župnika i njegovih stradalih vjernika. Nakon mise biskup je sa svećenicima posjetio lokalitet u samom središtu Krnjeuše gdje su nekad stajali župna kuća i župna crkva u kojoj je ubijen i zapaljen župnik Barišić s trojicom sjemeništaraca. Zemljište na kojem su se nalazili crkva i kuća je za vrijeme komunističke Jugoslavije nacionalizirano i podijeljeno lokalnom srpskom stanovništvu, piše TABB.

Podsjetimo, po izbijanju četničkog ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici na udaru ustanika našla se i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bosanskog Petrovca. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo 20-ak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.

Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad se nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do brojke od 278 ubijenih nedužnih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, više od polovice toga broja bile su žene i djeca. Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja Križ koje je uređeno i ograđeno prošlih godina.

Po svršetku II. svjetskog rata preživjelim stanovnicima župe Krnjeuša tadašnje komunističke vlasti nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, a njihova imovina je u međuvremenu dobila nove vlasnike.

O zločinu kad Hrvatima u Krnjeuši u bivšoj Jugoslaviji nije se smjelo javno govoriti ni pisati. Na komemoracije u Krnjeušu od 2015. – otkada su one pokrenute uglavnom dolaze predstavnici Crkve, tj. Banjolučke biskupije, pojedinci i manje skupine vjernika.

J.M., KT