Sarajevo

Ispraćaj zemnih ostataka svećenika Lubara


U crkvi Sv. Ćirila i Metoda koja se nalazi u sklopu Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, slavljena je 21. srpnja sveta misa zadušnica za pok. svećenika Josipa Lubara te su njegovi zemni ostatci ispraćeni u rodnu mu župu Kandiju.

Uz suslavlje 30-ak svećenika misu za dušu pok. vlč. Lubara predslavio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić.

Nazočne, među kojima su bile časne sestre i bogoslovi, pozdravio je ravnatelj Svećeničkoga doma vlč. Fabijan Stanušić te kroz sliku igre šaha, koju je pokojnik iznimno volio i dobro igrao, prikazao svećenički vijek i odlazak s ovoga svijeta vlč. Josipa.

U prigodnu propovijed mons. Ćosić je utkao životni put pokojnog svećenika koji je preminuo 18. srpnja u Svećeničkom domu. „Iako je smrt neizbježna, svaka vijest o smrti, pa tako i o smrti vlč. Josipa predstavlja svojevrsno iznenađenje. Smrt, naime, barem na trenutak probudi u nama osjećaj nesigurnosti, pa čak i straha, i poljulja našu neugasivu žeđ i radost za životom. Srećom, vrlo brzo dođemo k sebi, a prve riječi koje na vijest o smrti kažemo jesu: 'Pokoj mu duši' ili 'Počivao u miru Božjem'. S tim riječima u nas, u naše srce i u naš život, opet se nastani sigurnost i radost, koje svoj temelj imaju u Bogu i u njegovoj utjelovljenoj Riječi, Isusu Kristu“, kazao je generalni vikar te spomenuo najvažnije događaje i životne prekretnice u 74 godine vlč. Lubara – od rođenja 2. listopada 1946., preko  školovanja u Zagrebu i Đakovu te svećeničkog ređenja u Sarajevu 1972. i različitih službi tijekom 46 godina aktivnog svećeničkog djelovanja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji do umirovljenja zbog zdravstvenih razloga 2018.

Kratki životopis

Vlč. Josip Lubar rođen je 2. listopada 1946. od oca Joze i majke Serafine rođ. Lučić u mjestu Odžak u župi Sv. Ilije proroka u Kandiji kod Bugojna.

Osnovnu školu pohađao je u Skopaljskoj Gračanici, sjemenište u Zagrebu, a filozosko-teološki studij u Đakovu. Đakonsko ređenje primio je đakovačkoj katedrali Sv. Petra, 11. svibnja 1972. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 1972. u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu.

Obavljao je sljedeće pastoralne službe: župni vikar u župi Bezgrješnog začeća BDM, Crkvica u Zenici (1972.-1974.), i u katedralnoj župi Srca Isusova u Sarajevu (1974.-1978.); župnik u župi Sv. Ante Padovanskog u Ratičevu kod Kupresa (1978.-1980.), Sv. Ane u Podkraju kod Travnika (1980.-1991.), Presvetog Srca Isusova u Prozoru (1991.-1995.), Srca Isusova u Čajdrašu kod Zenice (1995.-1998.), Bezgrešnog začeća BDM, Crkvica u Zenici (1998.-2012.) i Presvetog Srca Isusova u Glavicama kod Bugojna (2012.-2018.). Od 1991. do 1995. obavljao je službu dekana Ramskog dekanata. Umirovljen je 2018. zbog zdravstvenih razloga i smješten u Svećenički dom u Sarajevu, gdje je preminuo u subotu 18. srpnja 2020.

„Vlč. Josipu je bilo itekako jasno da je 'svećeništvo ljubav Isusova srca' [Benedikt XVI.], kao i da Marija, Majka Božja, 'ima posebnu naklonost prema svećenicima koji su živa slika Isusa Krista' [Pio XI.]. Vrijedi, stoga, spomenuti da je 17 godina svog svećeničkog života i djelovanja proveo u župama koje su posvećene Presvetom Srcu Isusovu, a 16 godina u župama pod nebeskom zaštitom BDM“, rekao je mons. Ćosić te završno potaknuo nazočne: „Njegov pak odlazak k Bogu, neka nam bude poziv da ovdje na zemlji živimo poput Krista – u ljubavi i iz ljubavi prema Bogu i drugima.“

Nakon popričesne molitve obavljeni su predviđeni ukopni obredi te su zemni ostatci pokojnika otpremljeni za njegovu rodnu župu Kandiju kod Bugojna.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

KT