Sarajevo

Između poziva i svakodnevice: psihološka dobrobit vjeroučitelja


U Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II. u Sarajevu od 16. do 18. listopada održan je susret prve skupine vjeroučitelja Vrhbosanske nadbiskupije, na komu se okupilo njih 40-ak koji djeluju u osnovnim i srednjim školama.

Susret je održan na temu Između poziva i svakodnevice: psihološka dobrobit vjeroučitelja, s ciljem pružanja stručne i duhovne podrške vjeroučiteljima u suočavanju s izazovima njihova poslanja.

Suočavanje s izazovima
Program je započeo u petak zajedničkom večerom nakon koje je bio susret s predstojnikom Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije, kanonikom preč. Markom Zubakom. Bila je to prigoda za razmjenu iskustava, mišljenja i prijedloga povezanih s radom u školama, kao i za razgovor o aktualnim izazovima u izvođenju vjeronaučne nastave.

Središnji dio programa održan je u subotu kada je edukativni program vodila prof. Mirna Marković, profesorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Sudionici su se bavili temama sindroma izgaranja na poslu, njegova prepoznavanja, razumijevanja i prevencije, kao i stresa na radnome mjestu, s posebnim naglaskom na odnos između očekivanja i stvarnosti, psihološki ugovor te strategije suočavanja sa stresom. Uz teorijska izlaganja program je obuhvatio praktične vježbe i konkretne primjere koji su sudionicima omogućili promišljanje vlastitih iskustava i načina suočavanja s profesionalnim izazovima.

Vjeroučitelj svjedoči da je Isus živ
Nakon edukativnog dijela dana uslijedilo je večernje euharistijsko slavlje koje je predvodio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, u koncelebraciji s preč. Zubakom.

U prigodnoj je propovijedi fra Zdravko zahvalio vjeroučiteljima što su prihvatili izazov svoga poslanja, ističući kako je poučavanje djece, a poglavito poučavanje vjere, zahtjevno i odgovorno područje djelovanja. Osvrćući se na Božju riječ, naglasio je da je ona na osobit način upućena upravo onima koji su pozvani druge uvoditi u otajstvo vjere. Istaknuo je kako vjeroučitelj nije samo osoba koja prenosi informacije o Bogu, nego ona koja pomaže učenicima otvoriti oči srca za njegovu prisutnost. Moguće je, upozorio je, poučavati učenike o evanđelju, sakramentima i Božjim zapovijedima, a da pritom njihova srca nikada ne susretnu Krista i da vjera ostane tek sadržaj nastavnog gradiva. Stoga je zadaća vjeroučitelja, ne samo govoriti o Isusu, nego i svjedočiti da je on živ te da se njegova prisutnost tiče konkretna života svakoga čovjeka.

Posebno je naglasio važnost molitve za prosvjetljenje očiju srca, i to ne samo učenika, nego i samih vjeroučitelja koji su pozvani neprestano iznova produbljivati vlastiti odnos s Bogom. Učenici možda neće zapamtiti sve što su im njihovi vjeroučitelji govorili, ali će pamtiti kakvi su oni bili: jesu li bili ljudi vjere ili samo predavači, jesu li imali vremena za njih, znali ih saslušati i prepoznati one koje drugi možda nisu primjećivali. Upravo se u takvim susretima očituje je li Krist vjeroučitelju samo tema o kojoj govori ili je doista središte njegova života.

Na kraju je pozvao vjeroučitelje da svoje poslanje ne mjere isključivo vidljivim rezultatima, nego da ustraju u molitvi i svjedočenju te se ne boje govoriti o Kristu, pouzdajući se u djelovanje Duha Svetoga koji će ih poučavati i voditi.

Bliže Franji
Nedjeljni dio susreta bio je posvećen duhovnoj izgradnji. Duhovni poticaj na temu Karizma Sv. Franje u školskoj klupi održala je s. Kata Ostojić, ŠSF, približivši sudionicima lik i život Sv. Franje Asiškoga, njegovu duhovnost, način života i molitve. Promišljajući o franjevačkoj karizmi, vjeroučitelji su bili pozvani prepoznati vrijednost jednostavnosti, poniznosti i blizine drugome te razmotriti kako te evanđeoske stavove živjeti u svakodnevnom radu s djecom i mladima.

Susret je zaključen sudjelovanjem na đakonskom ređenju i euharistijskom slavlju u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić.

Ovaj je susret vjeroučiteljima pružio prigodu za stručno usavršavanje, međusobno osnaživanje i duhovnu obnovu, podsjećajući ih da briga za vlastitu psihološku dobrobit nije odvojena od njihova poslanja, nego važan dio odgovorna i plodonosna odgojno-vjerskog djelovanja.

s. Suzana Benković/ J.P., KT