Na Veliki petak u večernjim satima, 19. travnja 2019. u katedrali Srca Isusova nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predvodio je Obred Velikog petka koji se sastoji od službe riječi sa središtem u muci Isusovoj po Ivanu, zatim od klanjanja križu i od pričesti hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak. Na Veliki petak se ne slavi Sveta misa nego se posebnim bogoslužjem spominju Kristove muke i smrti koja nije Kristov poraz nego očitovanja Isusove ljubavi do kraja. Tijekom Velikog petka i Velike subote „Crkva ostaje uz grob Gospodnji razmatrajući njegovu muku i smrt i uzdržava se od misne žrtve“.

Na liturgijskom Obredu sudjelovali su: vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić, pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar te brojni svećenici, redovnice, bogoslovi i drugi vjernici.

Nakon što je procesija ušla u prezbiterij, kardinal Puljić je legao na tlo (prostracija), a svi drugi su klečali te pred križem prekrivenim tkaninom ljubičaste boje u tišini molili i razmišljali o Kristovoj muci i smrti. U isto vrijeme kajali su se za svoje grijehe kojima iznova nanose bol svome Gospodinu.

Bogoslovi su potom pročitali odlomak o Sluzi patniku iz Knjige proroka Izaije te odlomak iz poslanice Hebrejima koji govori u Kristu velikom svećeniku koji je „supatnik u našim slabostima“ i koji je u muci „naviknuo slušati“. Svi prisutni vrlo pobožno su slušali pjevanu Muka Isusovu po Ivanu. Isusove riječi pjevao je kardinal Puljić, riječi evanđelista prenio je svećenik Jošt Mezeg, a ostale uloge pjevao je Bogoslovski zbor Stjepan Hadrović pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Na početku prigodne propovijedi kardinal Puljić izrazio je uvjerenje da je svatko od nazočnih tijekom slušanja pjevane Muke Isusove pronašao pojedine trenutke u kojima je pronašao i sebe. Uz to kardinal je apelirao da usvojimo tri misli i o njima razmislimo i tijekom obreda ali i kasnije. Kako utkati Isusovu muku na križu u našu stvarnost u kojoj smo, kazao je, često osamljeni, osjećamo beznađe. „Moramo poći od raspetog Krista, od njegovih riječi na križu: 'Oče, Bože moj, zašto si me ostavio'? Vidimo, i Isus se osjetio napuštenim. I mi trebamo otići pod križ i vapiti Ocu nebeskom“, kazao je nadbiskup Vinko.

Kardinal je također ukazao i na one pod križem, Ivana i Isusovu majku, kazavši kako Isus u tom trenutku zapravo nema ništa, raspet je... Ali daje nam, ostavlja nam najviše – njegovu majku. „Ali, treba misliti i na majku koja ostaje bez sina i na Ivana koji ostaje bez onoga kojega voli i koji ga voli. Pa, ipak, ostaju pod križem. „Zato kad nemamo ništa, ostaje nam milost križa“, obrazložio je svoju drugu misao kardinal Vinko, naglašavajući kako trebamo vjerovati u svjetlo u mraku.

Na koncu, kardinal je spomenuo naša iskustva iz svakodnevnoga života, kada, primjerice, kažemo: Netko nam je otvorio svoje srce. „I mi možemo stojeći pod križem vidjeti kako se otvorila ljubav Kristova. Trebamo zato otvoriti srce da uđe ta ljubav. Ne smijemo ostati zatvorena srca. Ne možemo promatrati raspeće Kristovo, a ne znati koliku je cijenu platio. Časteći križ, ne častimo samo znak nego sadržaj našeg života“, naglasio je kardinal Puljić

Nakon homilije uslijedila je sveopća molitva sastavljena od deset zaziva kojima se poziva na molitvu za svetu Crkvu Božju, za Papu, za različite redove vjernika, za katekumene, za kršćane koji nisu u punom crkvenom jedinstvu s nama, za Židove, za vjernike nekršćanskih religija, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država, za sve ljude u potrebi kao što su bolesnici, gladni, zatvorenici, putnici, iseljenici, umirući.

Uslijedilo je otkrivanje prekrivenog Isusova križa i predstavljanje križa okupljenoj zajednici riječima: „Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta“, a potom i ljubljenje križa.

Posljednji dio obreda bila je pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru. Nakon Obreda vjernici su ostali moliti kod Isusova groba, a molitva će se nastaviti i na Veliku subotu sve do Mise bdijenja.

KT