Program je započeo u 10:30 h ispred nekadašnjeg objekta logora Muzej - Bitka za ranjenike svečanim polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i opijelom koje je predmolio župnik don Drago Ćurković. Uz okupljeni puk iz Jablanice i okolnih mjesta, obilježavanju obljetnice nazočila su mnogobrojna izaslanstva braniteljskih i civilnih udruga, političkog, kulturnog i društvenog života. Među ostalim u ime konzulata Republike Hrvatske u Mostaru na obilježavanju je bila i konzulica Lea Ujčić.

Potom je u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije euharistiju predslavio župnik Ćurković uz koncelebraciju svećenika koji djeluju u okolnim vjerničkim zajednicama don Ante Kutleše i don Marin Marića.

U prigodnoj propovijedi don Drago je okupljene u molitvi podsjetio kako sjećanje na žrtve nije samo pogled u prošlost, nego poziv na duboku duhovnu obnovu. Posvijestio je da dok se vjernici prisjećaju strahota zločina i zlostavljanja, njihovo srce vapi da se takvo zlo nikada i nikomu ne ponovi. Naglasio je da kršćanski odgovor na bol nije gorčina, nego snaga oprosta i istinska ljubav koja jedina može iscijeliti rane čovječanstva.

Podcrtao je kako je Krist svojim uskrsnućem jednom zauvijek pobijedio bol i smrt, darujući ljudima mir, koji društvo ne može dati. Zaključno je kazao kako su vjernici pozvani biti neumorni svjedoci te pobjede, živeći svakodnevno vrednote Kristova kraljevstva: svetost, milost i pravdu. Potaknuo je da to svjedočanstvo vjere bude vidljivo kroz poštivanje svakog života, kako bi katolici u nemirnom svijetu bili istinski glasnici Kristova mira i vječne istine.

Podsjetimo, ovaj logor osnovan je temeljem odluke Ratnog predsjedništva općine Jablanica 15. travnja 1993., nakon čega i su započela prva zatočenja hrvatskog naroda Jablanice, a poslije napada na selo Grabovicu, kao i sela Doljane i Sovići broj zatočenih logoraša stalno se povećavao, te je kroz njega prošlo više od 600 hrvatskih branitelja i civila.

Zatočeni branitelji HVO-a surovo su mučeni u podrumskim prostorijama logora, ponižavani i premlaćivani, korišteni kao živi štit na prvim crtama bojišnice, a zabilježeni su i slučajevi silovanja zatočenih žena i seksualnog ponižavanja.

Od ukupno 88 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, osam je ubijenih logoraša. Također, više od 70 djece bilo je zatočeno u ovom logoru za Hrvate, dok je najmlađe dijete imalo samo 28 dana. Ostatak su činile žene i starci.

Presudama Suda Bosne i Hercegovine u predmetu Bojadžić i presudom Županijskog suda u Mostaru u predmetu Tahirović, nesporno je utvrđeno da je na ovom mjestu formiran logor Armije BiH za Hrvate Jablanice, da su počinjeni surovi ratni zločini, sudski je potvrđeno kršenje III. i IV. Ženevske konvencije.

Međutim unatoč postojanju brojnih dokaza i silnih svjedočenja žrtava, optužnica za nalogodavce i potpisnike Odluke o osnivanju logora za Hrvate Muzej – Bitka za ranjenike u Jablanici nikad nije podignuta.

Osim logora Muzej kao najvećeg na području Jablanice, osnovana je još na nekolicina logora za Hrvate sa područja Jablanice. To su: Hotel u Jablanici, podrum u zgradi MUP-a, zgrada stare Općine, Zemunica-trap i staja u Rogića kućama Donja Jablanica, kuća na Stipića livadi, logori u Ostrožcu - Osnovna škola, obiteljska kuća Karlovića, obiteljska kuća Tomića, obiteljska kuća Rajkovića.

Nakon 32 godine od razmjene iz logora Muzej u Jablanici, niti jedna vladajuća većina, braniteljske i civilne udruge, od rata do danas, nisu našli potrebnim da se zakonski i sustavno prepoznaju civilni logoraši, što svaki put ostavi gorčinu i povrijeđenost na licima okupljenih.

Ž.M.M., Ž.I., KT