Samu pobožnost, na kojoj se okupilo 200-tinjak vjernika svih uzrasta, predmolio je stupski župni vikar vlč. Jesus A. Gazquez, a sudjelovali su i župnik domaćin, dekan Sarajevskog dekanata preč. Miroslav Ćavar, župnik u Novom Sarajevu i glasnogovornik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Dražen Kustura, ravnatelj Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. vlč. Šimo Maršić te tajnik vrhbosanskog nadbiskupa vlč. Marin Babić.

Među brojnim vjernicima - iz skoro svih sarajevskih župa - sudjelovale su i dvije redovnice, te veliki broj mladih, djece, ali i starijih koji su se rado pridružili. Najmlađa sudionica bila je djevojčica od dva i pol mjeseca, a najstarija baka od 88 godina.

Deset kilometara molitve
Sama pobožnost započela je u 13 sati ispred vanjskog oltara u župnom dvorištu na Stupu odakle je povorka krenula na oko 10 kilometara dugo hodočašće kroz naselja: Stup, Bare, Doglode, Otes i Aziće.

Tijekom 14 postaja, koje su bile u isto toliko dvorišta župljana, vjernici su razmišljali o posljednjim satima Isusova života. Uz prigodne meditacije – koje je pripremila vjeroučiteljica s. Lidija Kalfić, a uz nju ih je čitala i Mandalena Trgovčević – uz svaku postaju sudionici su toga poslijepodneva molili Gospinu krunicu – sva otajstva i krunicu Božanskog milosrđa, litanije Blaženih Drinskih mučenica, ali i imali prigodu slušati biografije pojedinih blaženika i osoba koje su umrle na glasu svetosti te su se pjevale korizmene pjesme.

Na skoro svim postajama domaćini su dočekivali vjernike s okrjepom, dok su, uglavnom, mnogi prolaznici pokazivali geste poštovanja vjernicima u molitvi.

Hoćemo li prihvatiti Veronikin rubac u životu?
Nakon četiri sata pješačenja pobožnost je završena u Samostanu Bezgrešne Kraljice Karmela gdje je u samostanskoj crkvi misno slavlje predvodio vlč. Babić.

S njim je koncelebrirao župnik Ćavar, dok su trojica svećenika bila na raspolaganju za sakrament pomirenja kojemu je pristupilo dosta vjernika.

Misno slavlje, iznimno skladnim pjevanjem, animirale su sestre karmelićanke.

Nakon svetopisamskih čitanja i navještene Muke Gospodina Isusa Krista, vlč. Marin uputio je prigodnu propovijed kazavši kako nakon razmatranja koja su se mogla čuti tijekom pobožnosti Križnog puta, u svoje domove i zajednice trebamo ponijeti „moj i tvoj odnos s Bogom u svakom trenutku moga življenja“. „Osuđivat će te, hoćeš li proklinjati, osuđivat će te, hoćeš li prezirati, osuđivat će te, hoćeš li prihvaćati?! Natovarit će na tebe teško breme ovoga svijeta, stavljati na tvoja pleća i ono što ne pripada tebi. Hoćeš li moći nositi, hoćeš li biti spreman, padat ćeš, padat ćemo, hoćemo li biti spremni ustajati?! Imat ćemo krvava koljena, pognutu glavu, izmoreno lice i možda malaksalo srce… Na ovom životnom putu susretat ćemo svoje najbliže u najtežim bolima, u bolestima, neprihvaćanjima, razlikama, nekada i u najvećim životnim krizama i borbama, hoćemo li biti blizu?! Imat ćemo priliku u svome životu i u vlastitom življenju na ovome svijetu, da nam ljudi pomognu, hoćemo li biti spremni prihvatiti pomoć?! Hoćemo li dopustiti da se po našem življenju proslavi Bog. Prilazit će nam oni koji će nam nuditi rupce Sv. Veronike, hoćemo li ih prihvatiti i dopustiti da nam učine dobro“, zapitao je, među ostalim, vlč. Babić.

Bez straha plovimo nemirnim morem
U nastavku je naglasio, kako bez obzira na sve, Isus nas ne prezire, Isus nas ne odbacuje, nego nas poziva da u ove svete dane – u koje ulazimo Cvjetnicom – uistinu prihvaćamo Njega i bez imalo straha plovimo ovim nemirnim morem. „Neka po svetoj ispovjedi znamo i osjetimo da naša prošlost ostaje, naši grijesi su oprošteni, a mi uz pomoću sakramenta euharistije, Božje prisutnosti u vlastitom životu, neizmjerne Božje ljubavi i milosrđa idemo dalje, hrabro svjedočit Isusa Krista na križu raspetog, za mene i za tebe umrlog, preskupom cijenom plaćeno, da ne bi ikog od nas ostavio. Moj i tvoj život je plaćen krvlju Sina Božjega. Nema cijene, nema novaca i nema onoga čime se može platiti. Stoga, ustrajmo na putu dobra, živimo i svjedočimo Boga, prihvatimo i ustrajmo u ljubavi Božjoj“, završio je vlč. Marin.

Na kraju se kratko obratio i župnik Ćavar pročitavši župne obavijesti i zahvalivši svima onima koji su zdušno i ove godine sudjelovali u ovoj pobožnosti.

Možemo reći kako je ovaj Dekanatski križni put mladih poslužio kao svojevrsna duhovna obnova kojom su vjernici Sarajevskog dekanata započeli Veliki tjedan.

J.P., KT