Žepče

Misa uz grob „svetice Mare“


Na starom gradskom groblju Sv. Franje Asiškog u Žepču, 4. listopada, slavljena je sveta misa, a žepačkoj je javnosti predstavljena i knjiga autora mons. Petra Jukić o „svetici Mari“.

Misno slavlje na spomendan osnivača franjevačkog reda, uz sudjelovanje većeg broja vjernika predvodio je župni vikar u Žepču vlč. Fabijan Štedul. A upravo se na ovom groblju iz XIX. stoljeća, neposredno uz kapelu, nalazi grob Mare Jukić koja je na glasu svetosti preminula u  Žepču 2. studenoga 1979. u 51-oj godini života.

Poticajni primjeri svetaca

U svojoj propovijedi vlč. Štedul je kratko podsjetio na životni put sveca iz Asiza kojeg je Gospodin pozvao da popravi Njegovu Crkvu. Naglasio je da Gospodin svakog vjernika poziva da čini velike stvari kao što ih je činio i Sv. Franjo. „Mnogi od vas su se danas okupili oko Marina groba. Zašto to činite? Ja sam ovdje novi i tek sam prije neki dan čuo o Mari i njezinu životu. Zašto se skupljate danas oko njena groba? Zato što je ova žena otvorila vrata Kristu i odgovorila na Kristovu ljubav s ljubavlju. Ljubila ga je istinski, stavila je Krista na prvo mjesto. Vi koji je se sjećate kažete da su je resili mir, vedrina i sreća. Što je to mirno, vedro i sretno u njoj bilo? Odjek života vječnoga kojeg je nosila u svom srcu i kojeg joj je darova Krist. I ona je na to odgovorila s ljubavlju. Je li izgubila nešto? Ne, dobila je stostruko. Zato i 40 godina nakon njene smrti toliki pohode njezin grob“, kazao je vlč. Fabijan.

Pozvao je okupljene vjernike da pronađu život u Kristu. „Ni Sv. Franjo, ni sveci, ni naša Mara nisu bježali iz svoje svakodnevice. I Isus je preko njih mijenjao živote mnogih ljudi, Crkvu, društvo, ovaj svijet. Danas ti i ja možemo biti novi Franjo, nova Mara…“, poručio je na kraju propovijedi vlč. Štedul.

Četiri desetljeća od smrti „svetice“

Zbog problema u prometu kod tunela Vranduk mons. Petar Jukić, koji je trebao suslaviti na ovom euharistijskom slavlju, stigao je pred kraj mise. Spomenuo je da se ove godine navršava 40 godina od Marine smrti te da je prije dvije godine počeo sustavnije prikupljati građu o njoj. „Dat će Bog bit će dobro“, su riječi koje je Mara često ponavljala i koje su i naziv knjige čiji sam autor. „Dolje sam dodao, kako je mi u Žepču zovemo, naša 'svetica Mara'. Knjigu je izdao Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije, uz svesrdnu pomoć Katoličkog tjednika“, rekao je mons. Jukić koji je u kraćim crtama i predstavio knjigu.

„Mara Jukić je ostala upamćena da je od 1948. do 1979. svaki dan bila na svetoj misi. To je molila i zatražila od svoje majke (otac joj je poginuo 1944.) i sestara kao desetogodišnja djevojčica. Imala je problema s nogama te joj je do crkve i natrag trebalo više od sedam sati. Poslije je stanovala uz samu Crkvu u kojoj je provodila, i ljeti i zimi, gotovo cijele dane u molitvi, od pet ujutro do kasno u noć… Molitva, post i milosrđe su obilježili njen život.  Cijele dane je molila pred Presvetim. Brojni vjernici su joj se obraćali za molitvu i savjete. Od materijalnih stvari nije imala ništa svoje. Imala je samo dvije seljačke haljine, izvorne nošnje. U jednoj od njih je i pokopana. Samo je to imala. Činila je velika djela milosrđa: pomagala je  u Indiji oca Antu Gabrića i Sv. Majku Tereziju, brojne druge misionare, gradnju i popravke crkava, siromašne obitelji, učenike… Kako je to jedna sirotica mogla? Vjernici koji su željeli da se moli za njih su joj donosili darove, ali ništa od toga nije nikada uzela za sebe ili svoju obitelj. Sve je podijelila potrebitim na sve strane svijeta. Marina molitva, post (svjesna pokora – više desetljeća je svaki dan postila) i djela milosrđa su obilježila njen osobni put svetosti. Knjiga sadrži i brojna svjedočanstva o uslišanju po zagovoru, žrtvama i dobrim dijelima Marinim. Njezin pokop je bio veličanstven. Dok je pogrebna povorka ulazila u groblje vjernici su još izlazili iz župnog dvorišta udaljenog 1,5 kilometar, a Maru su čak došli ispratiti i pojedini pripadnici drugih vjera. Tadašnji žepački župnik Florijan Čulinović je inzistirao da se Mara pokopa na ovom groblju, a ne u selu Ljubna, da bi nam Mara svima bila bliža“, kazao je mons. Petar Jukić.

Marin grob – mjesto hodočašća

Za Marin grob u Žepču i okolici svi znaju. To je mjesto na kojemu svakoga dana netko moli. I stari i mladi. Prije nekoliko godina kada je veliki snijeg paralizirao grad i kad se nije doslovce moglo probiti do kućnih vrata s ulice, do Marina groba je bila prtina. Živa predaja i brojni vjernici koji se i danas mole za Marin zagovor čuvaju je neizbrisivo u sjećanju vjerničkog puka. Mnogi svjedoče o uslišanim molitvama. Nemali broj vjeruje da je upravo njen zagovor na Nebu spasio katolički puk žepačkog kraja iz bezizlazne situacije u proteklom ratu.

Dat će Bog bit će dobro prvo je pisano podsjećanje na život „svetice Mare“, a svoje prvo javno predstavljanje doživjelo je upravo na mjestu njenog posljednjeg ovozemaljskog počivališta.

Brane Vrbić/KT