Misa zadušnica o drugoj obljetnici smrti fra Mladena Jozića


Euharistija o drugoj obljetnici smrti fra Mladena Jozića, svećenika provincije Bosne Srebrene, slavljena je, 26. rujna u pokojnikovoj rodnoj župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Koraću u Bos. Posavini.

Predvodeći misu zadušnicu župnik fra Ivan Marić kratko je oživio život i djelo tog zauzetog svećenika koji je rođen 1. lipnja 1962. u Koraću u Bosanskoj Posavini od oca Pavla i majke Anđe rođ. Pavlović, a za svećenika zaređen 29. lipnja 1987. po rukama mons. Marka Jozinovića, vrhbosanskog nadbiskupa.

Prisjećajući se što je sve u svojoj 36 godišnjoj svećeničkoj službi činio istaknuo je njegovo zauzimanje kako na pastoralnom radu tako i na kulturnom i obrazovnom djelovanju što je naočitije bilo prepoznatljivo za vrijeme zadnjega rata kada je bio na službi u Tuzli.

„U 36. godina svoje svećeničke službe učinio je mnoga dobra djela. Bio je skroman, ponizan, samozatajan svećenik, vrijedan, snažan i uporan u pastoralu koji je savjesno i s ljubavlju obavljao. Volio je svoje franjevaštvo koje je tako bilo prepoznatljivo kako u njegovim djelima tako i po habitu koji je rado nosio i po visokim i niskim temperaturama i ponosio se time. Bio je blage naravi, a opet snažan i odvažan u djelima, raspoloživ svima. U njemu se krilo široko i nježno franjevačko srce uvijek spremno praštati, srce koje je trčalo svugdje i svakome pomagalo. Pazio je više na druge nego na sebe, spreman uvijek drugima na pomoć, zanemarujući često i sebe.  Bio je omiljen na svim župama u kojima je djelovao kako među djecom tako i odraslima i starijima. S velikim je poštovanjem pristupao svakom čovjeku, napose onima u potrebi. Pomagao im je i duhovno i materijalno. Služio je predano i Bogu i ljudima. Bio je čovjek duboke vjere i nade, otvoren svojoj Crkvi, jednostavan u svom redovništvu, revan u svećeništvu, odan svojoj franjevačkoj zajednici i svome narodu. Ozbiljno je shvaćao te tako i živio redovničke zavjete koje je obećao pred Bogom, te je bio poslušan svojim poglavarima. Ljubav prema braći svećenicima bila je tako prepoznatljiva što je bilo i vidljivo na pokopu kada su se od njega opraštali ne skrivajući svoje osjećaje tuge. Ljudi koji su ga svakodnevno susretali u fratru krupnijega stasa lako su mogli prepoznati jednostavnu franjevačku dušu sa srcem djeteta“, rekao je o svom bratu franjevcu župnik fra Ivan.

Inače, na zadnjoj službi pok. fra Ivan je sedam godina bio u župi Imena Marijina u Svilaju gdje je puno je toga učinio kako materijalno tako i duhovno, dovršio uređenje župne crkve koja je nekoliko dana prije njegove smrti posvećena.

B. Lukačević, Ž.I., KT