U svojoj prigodnoj homiliji fra Bono se osvrnuo na šestogodišnji rad u ovoj župi kroz pastoralne aktivnosti gdje se nastojalo kroz duhovne obnove rasti i sazrijevati u vjeri. Naveo je neke statističke podatke koji ističu življenje župne zajednice kako na duhovnom tako i na materijalnom  i umjetničkom uređenju crkve. Prisjetio se svih važnih događaja u župi kroz misna slavlja, trodnevnice, devetnice, duhovne obnove i druge pobožnosti prigodom određenih blagdanskih slavlja nastojalo se obogatiti duhovni život.

U prigodnom govoru zahvalio se svima, svakoj kršćanskoj duši i svim ljudima dobre volje, župljanima i drugim posjetiteljima ove crkve, crkvenim suradnicima, čitaćima, čitaćima, svim crkvenim pjevačima, dječjem župnom zboru, ministrantima, na dobroti, na vjerničkom i ljudskom svjedočanstvu, na materijalnoj potpori crkvi i župi, na postojanosti vjere i u trenutcima tuge i u radosnim slavljima najvećih kršćanskih blagdana, na sabranosti i odazivu na pobožnosti, na svakodnevnoj žrtvi i izgaranju za svoje obitelji, na zajedništvu, dobroti i ljubavi, na poštovanju i ljubaznosti prema meni kao svećeniku kroz ovih šest godina zajedničkoga života i neumornoga rada na njivi Gospodnjoj.

U nastavku svoga obraćanja zahvalio se još jednom za sve“ ono što smo činili i što ćemo činiti“, naglasivši kako „vjeruje da ćemo tako nastaviti i dalje i dok god bude vjere i volje, dotle se ne treba brinuti za župu, jer župa nije jedan svećenik, nego smo mi koji ostajemo i činimo živu Crkvu“.

Na kraju duhovnog nagovora pozvao je prisutne da se nastoje, sačuvati prosuđivanja, osuđivanja, ogovaranja, prenošenja, komentiranja, jer to razdvaja i truje zajednicu potaknuvši nas da se zaodjeneo dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu:  „Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim - mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! (Kol 3, 12-15).“

Svoj duhovni nagovor župljanima zaključio je ovim riječima: „Danas kada odlazim moja slika o Orašju, župi Bl. Alojzija Stepinca i njezinim vjernicima je nešto posve drugo: Sretan sam i Bogu zahvalan što sam vas upoznao, s vama živio, radio, prijateljevao i Bogu se molio. Za sve što ste učinili u zajedničkoj suradnji da ova zajednica vjernika, na svom hodu prema Bogu, ne izgubi iz vida Krista s kojim se želi suobličiti. Molim Boga da i dalje strpljivo i postojano nastavite svoj hod po zagovoru naše nebeske Majke Marije, Sv. Josipa i Bl. Alojzija Stepinca, a vas da si u tome nesebično pomažete.“

Uz prigodni dar u ime župljana pozdravnu i zahvalu riječ uputili su je Joso Klaić, prakatur i vjerni suradnik ove vjerničke zajednice, te Nada Sušilović, pobožna župljanka, zahvalivši mu na svakoj osmijehu, svakoj propovijedi koja nas je dirnula i svakom razgovoru koji nas je hrabrio, a u ime ministranata i djece zahvalu je uputio ministrant Alen Klaić.

Liturgijsko slavlje pjevanjem uveličao dječji župi zbor te ministranti svojim pobožnim služenjem kod oltara.

Ugodno druženje nastavljeno je uz okrjepu i duhovnu pjesmu Marinka Klaića.

Također, ovom lijepom duhovnom događaju održano je i zahvalno euharistijsko klanjanje u srijedu, 16. srpnja gdje se molilo za ovu župu. Na koncu klanjanja u crkvenom dvorištu kod kipa Bezgrešne Majke župnik je izmolio i posvetnu molitvu za župu.

Ž.I., KT