Svetu misu slavio je u zajedništvu s apostolskim nuncijem u BiH nadbiskupom Francisom Assisijem Chullikattom, subotičkim biskupom mons. Ferencom Fazekasem, imenovanim biskupom banjolučkim mons. Željkom Majićem i biskupom norveške biskupije Tromsø u miru mons. Berislavom Grgićem, domaćim sinom.

Koncelebriralo je i 10-ak svećenika te su asistirala dvojica đakona. Na misnom slavlju sudjelovale su i redovnice među kojima i regionalna poglavarica sestara Klanjateljice Krvi Kristove s. Zdravka Leutar i provincijalna poglavarica Družbe sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divne s. Vinka Bilješko te vjernici iz Banjolučke ali i drugih biskupija, iz Hrvatske i inozemstva.

Najdragocjeniji čin
Uvodeći u misno slavlje biskup Franjo je kazao kako zahvaljuje dobrom Bogu što mu je omogućio doživjeti ovaj i ovakav trenutak u njegovu životu, posebno u njegovu biskupskom služenju u proteklih 38 godina u ovoj biskupiji. „Želim ujedno Božjoj providnosti večeras preporučiti sve vas nazočne kao i sve one daleko brojnije nenazočne Kristove vjernike iz naše biskupije iz drugih biskupija i naroda, a koji su s nama u ovoj biskupiji povezani konkretnim i djelotvornim izrazima svoje ljubavi i dobrote. Neki od njihovih predstavnika su večeras ovdje s nama a koji su prispjeli iz više država i naroda“, kazao je mons. Komarica.

Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga Evanđelja, u prigodnoj propovijedi istaknuo je kako slaveći euharistiju vjernici obavljaju najdragocjeniji čin kojega kao ljudi to jest kao Božja ljubljena stvorenja smiju i mogu obavljati, koji je ujedno najveći i najučinkovitiji izraz ljudske zahvalnosti prema Trojedinom Bogu, izvoru svakog dobrog djela i dara koje primaju.

„Zahvalnost znači spoznati i priznati što nam je sve darovano – počevši od dijelova našega tijela do naših duševnih i duhovnih sposobnosti pa do brojnih konkretnih djela ljubavi, potpore, utjehe koje smo primili od drugih ljudi, koji su se pokazali kao naši bližnji bez obzira koliko smo mi bili fizički udaljeni od njih. Zahvalnost je sjećanje srca (...) Danas pred svima vama i zajedno sa svima vama zahvaljujem u svojoj nedostojnosti i poniznosti dobrome Bogu koji je bio trajna moja pomoć sve ovo vrijeme a osobito u ono dramatično ratno i poratno (...) Zato vas pozivam: zahvaljujte i vi sa mnom Gospodinu jer On je doista dobar i njegova je ljubav vječna (...) Vaša su očekivanja od mene možda bila druga, a moje slabosti i mogućnosti neodgovarajuće vašim očekivanjima. Molim i milosrdnoga Boga da mi bude milostiv, a dragu Gospu, Majku milosrđa molim da upravi svoj majčinski pogled na sve nas i da nas preporuči svome milosrdnome Sinu Isus Kristu“, kazao je, među ostalim, biskup Komarica.

Svečana akademija
Nakon misnog slavlja u katedrali je uslijedila i svečana zahvalna akademija njemu u čast.

Na akademiji su se okupili brojni biskupi, svećenici, redovnici, redovnice, vjernici laici, razni predstavnici iz Banje Luke i Banjolučke biskupije ali i šire. Između ostalih nazočni su bili: nadbiskup metropolita vrhbosanski i predsjednik Biskupske konferencije BiH mons. Tomo Vukšić, apostolski nuncij nadbiskup Chullikatt, nadbiskup vrhbosanski u miru Vinko kard. Puljić, nadbiskup metropolita beogradski i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije mons. Ladislav Nemet, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, mariborski nadbiskup mons. Alojzije Cvikl, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, barski nadbiskup mons. Rrok Gjonlleshaj, koparski biskup mons. Jurij Bizjak, subotički biskup mons. Ferenc Fazekas, imenovani biskup banjolučki mons. Željko Majić i biskup norveške biskupije Tromsø u miru mons. Berislav Grgić, domaći sin, egzarh za grkokatolike u Srbiji i Crnoj Gori sa sjedištem u Ruskom Krsturu Đuro Džudžar.

Također, okupile su se i brojne redovnice i drugi vjernici, kao grupa vjernika biskupije Legnice na jugozapadu Poljske koja je već završila dio svoga postupka za slugu Božjega vlč. Antu Dujlovića, župnika uništene župe Banjolučke biskupije Gumjera ubijenog „iz mržnje na vjeru“ 11. srpnja ratne 1943.

Uvodnu riječ zahvale biskupu Franji uputio je pomoćni biskup banjolučki i generalni vikar mons. Marko Semren. „Današnji je dan ispunjen čestitkama i osjećajem zahvalnosti našem slavljeniku. Čestitka sadrži ljubav, iskrenu i nepatvorenu u Uskrslomu Kristu... Crkva nas uči da je biskupstvo ne za čast, nego za djelo, za služenje. Zato se očekuje od biskupa da prvenstveno bude na službu Bogu i ljudima, da služi više nego da zapovijeda. Stoga smo zahvalni Bogu što je po Vama dobro učinio u Crkvi, u Banjolučkoj biskupiji u domovini i u svijetu i toplo Vas preporučujemo moćnom zagovoru Sv. Bonaventure, neizmjernoj ljubavi Blažene Djevice Marije i Božjem milosrđu kao i Bl. Ivanu Merzu da ispunite plan koji Bog s Vama ima u vašem životu – Franje u miru i Željka na samom početku biskupske službe“, kazao je biskup Marko uz ostalo.

Zbor vjeroučenika iz središnje banjolučke župe Pohoda Blažene Djevice Marije te prigradskih župa Petrićevac, Budžak i Presnače i Katoličkog školskog centra Bl. Ivan Merz otpjevali su potom poznatu pjesmu Krist na žalu pod ravnanjem učenice KŠC-a Ivane Dugonjić i uz glazbenu pratnju brata i sestre Andreasa i Ane Ivane Ćurić, također učenika KŠC-a.

Nazočni su s posebnom radošću slušali ovaj zbor marljivih učenika kad je pjevao stihove vjeroučiteljice Blaženke Ivekić pod naslovom Ima jedan dobri biskup na melodiju pjesme Ima jedna duga cesta.

Imali su prigodu pogledati i polusatni dokumentarni film u kojem brojne osobe govore o biskupu Franji Komarici.

Riječi zahvale
Apostolski nuncij mons. Chullikatt uputio je prigodnu riječ „mons. Franji Komarici, jedinom katoličkom biskupu koji poznaje današnji mladi naraštaj Banje Luke“. „Biskup Franjo bio je vjerodostojan i hrabar svjedok Krista i njegove Crkve, posebice u vrlo teškim danima devedesetih godina (...) Uvijek je zastupao plemeniti ideal da je bolje pregovarati godinu dana nego ratovati samo jedan dan, jer rat – svaki rat – u nasljeđe ostavlja samo velika razaranja, strašne tragedije i trag smrti, koji najviše pogađa najranjivije, bespomoćne i nevine, kao što su starci, žene i djeca (...) Nažalost, jedna od razornih posljedica rata je veliki egzodus vjernika biskupije, njih gotovo 90%. Jedni su napustili svoje domove i imanja kako bi započeli potpuno novo poglavlje u životu, emigrirajući negdje drugdje, dok su mnogi drugi protjerani iz svoje domovine, a veliki broj njih, pokušavajući jednom zauvijek okrenuti tužnu stranicu rata, pobjegli su u najudaljenije moguće zemlje svijeta (...) biskup Komarica nastojao je ponovno ujediniti i okupiti svoje stado, probuditi u njihovim srcima nadu, entuzijazam i strast za obnovom svog života, biskupije, župa i svojih obitelji (...) Možda je na ovom mjestu suvišno spominjati veliki angažman biskupa Komarice u organizaciji pastoralnog posjeta svetoga pape Ivana Pavla II. ovoj biskupiji i gradu, ili njegov intenzivan rad na beatifikaciji Ivana Merza upravo ovdje u Banjoj Luci… Za sav ovaj veliki posao, biskupe Franjo: velika hvala“, rekao je nuncij Chullikatt.

Banjolučki župnik i dekan preč. Vladislav Žarko Ošap predao je biskupu Franji, u ime Banjolučke biskupije, na dar sliku banjolučke katedrale i njezinog dosadašnjeg dugogodišnjeg pastira. I dvoje malenih vjernika sa svojim majkama darovali su mu svoje prigodne darove u ime vjerničke zajednice, te su i mnogi drugi darovali svoje darove zahvaljujući biskupu Komarici na svemu što je učinio tijekom svog pastirskog služenja, javlja KTA.

Na kraju akademije mons. Komarica uputio je zahvalnu riječ napominjući, između ostalog, kako sve „prolazi i proći će: radosti i žalosti, brige, uspjesi i neuspjesi“ te da „sve što je jednom započelo, mora jednom i dovršiti“.

J.P., KT