Mostar
pet, 16. veljače 2024. 13:28
Na Čistu srijedu, 14. veljače, prema već ustaljenoj praksi, u Mostaru se se okupili svećenici hercegovačkih biskupija kako bi u molitveno-pokorničkom duhu, u zajedništvu s biskupom mons. Petrom Palićem, imali duhovnu obnovu.
Susret je započeo ujutro u Biskupijskom centru u Mostaru gdje je biskupa Palića, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozu Grbeša i okupljene svećenike pozdravio generalni vikar don Nikola Menalo.
Uslijedila je molitva Srednjega časa, a potom je duhovni nagovor održao dekan Ljubuškoga dekanata i župnik u Vitini fra Stanko Mabić.
Svoj je nagovor temeljio na knjizi proroka Hošee, osobito na citatu: „Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu“ (2,16).
Zatim je upriličeno pokorničko bogoslužje u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve te ispovijed i križni put.
Koncelebrirano misno slavlje s obredom pepeljanja predvodio je biskup Petar koji je na početku uputio svoju riječ za početak korizme: „U ovo korizmeno vrijeme otvorimo svoja srca Gospodinu, u pustinji i tišini svoga života i iskrenosti svoga srca, zamolimo ga za oproštenje grijeha, slabosti i propusta kako bismo danas na poseban način možda malo svetije i drugačije učinili ono što inače činimo kao dio svoga svećeničkog života – slavimo euharistiju.“
Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga evanđelja, mons. Petar uputio je prigodnu homiliju. „Svake godine korizma nas pokušava potaknuti da zastanemo na svom putu kroza život, ne samo da usporimo, nego da zastanemo da vidimo kako i kamo idem i preorijentiram se ako treba. To je metanoia – obraćenje. Bog ne želi naš svršetak, našu smrt, nego upravo suprotno. Naš Bog je Bog početaka, mogućnosti započinjanja iznova i iznova, Bog izlaska i života (…) Zato današnja Čista srijeda i nadolazeći tjedni nisu poziv na plakanje, prigovaranje i tugovanje, nego poziv na buđenje u život, svake godine. A oni koji nisu spremni izaći iz paralizirajućih navika, mogu propustiti život koji im je pripremljen i za koji su pripremljeni, i ne proniknuti u najdublju srž, do smisla svoga života (…) U sljedećih nekoliko tjedana nije riječ toliko o tome da se što više žrtvujemo, patimo i uskraćujemo sebi što je više moguće, a u sebi ostajemo isti, nepromijenjeni, ni u najmanjoj sitnici. Riječ je o razbijanju okova navike, kako bismo živjeli više slobodu. Riječ je o postavljanju na novi put, vraćanju životu, ispunjenom životu za sve nas.
Korizma nam daje predodžbu o nadi za život koji nam je darovan po Uskrsnuću. I ne trebamo živjeti sljedećih nekoliko tjedana osjećajući se tužno i žaleći se, biti nakrivljene i spuštene glave i namrgođenog lica. Isus to jasno naziva licemjerjem i farizejštinom. Korizma nas treba potaknuti na promjenu. Da kroz život ne prolazimo 'tek tako'. Jer na kraju krajeva, idemo prema uskrsnuću, svake godine. Ili netko misli drugačije“, poručio je na kraju biskup Palić, objavljeno je na cnak.ba.
J.P., KT