Misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić, a u koncelebraciji su bili rektor Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater vlč. Michele Capasso i vicerektor vlč. Paulo Henrique dos Santos Coelho te nadbiskupov tajnik vlč. Marin Petrović, dok su kod oltara asistirali bogoslovi Sjemeništa Redemptoris Mater i Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu.

Na početku euharistijskog slavlja vlč. Capasso pozdravio je mons. Vukšića, svećenike i vjerni puk Božji, neokatekumenske zajednice iz Sarajeva, Žepča kao i obitelji misije ad gentes iz Sarajeva te Angelovu rodbinu.  

Neposredno prije nadbiskupove homilije, vlč. Capasso prozvao je kandidata Angela koji je odgovorio s riječima „Evo me“, izraz koji u Svetom pismu izražava poslušnost Božjoj volji i odluku služiti mu.

Tri stupnja
Mons. Vukšić je u svojoj homiliji najprije podsjetio kako je Isus boraveći na ovome svijetu, a prije odlaska u Nebesa osnovao svoju Crkvu, a u njoj ostavio sedam svetih znakova koje nazivamo sakramentima, ali i na način, i to je posebno zapažanje Sv. Augustina, da su ti znakovi postavljeni ne samo kao sredstva milosti, nego i kao jedna vrsta duhovnog odgovora blagoslova Nebesa u najvažnijim trenucima ljudskog života. „Naime, kao što svaki čovjek da bi zaživio treba biti rođen, udahnuti zrak ovoga svijeta i započeti vlastiti život, tako je dragi Isus ustanovio sakrament svetoga krsta kojim se njegovi učenici rađaju na novi život, udahnjuju zrak poniznosti, zrak svetosti i započinju svoj duhovni život. S druge strane, odrastajući čovjek jača i potrebno mu je da to biva svakim danom sve više i više, pa je na sličan način u duhovnom smislu dragi Isus ustanovio sakrament svete potvrde koja na svoj način potvrđuje i jača krsnu milost“, kazao je nadbiskup te progovorio i o drugim sakramentima. Došavši do svetog reda kazao je kako se on grana u tri različita stupnja: đakonat, svećeništvo i biskupstvo.

„I evo nas kod naše današnje teme, jer u pravcu primanja budućega sakramenta đakonata, a onda prezbiterata, a u nekim slučajevima i biskupskoga stupnja, kandidati koji se odazovu na Božji milosni poziv i žele krenuti tim putem ponajprije bivaju primljeni među kandidate za svećeništvo i đakonat, odnosno među kandidate koji će u nekoj budućnosti, kad oni budu spremni i kad to Božja providnost bude htjela, primiti sakrament svetoga reda“, kazao je među ostalim nadbiskup Tomo.

Biti zahvalni za poziv
Također, osvrnuo se i na to da ako postoji kriza svećeničkih i redovničkih zvanja, onda s takvim dijelom Crkve Božje nešto nije u redu. „Danas kada ovog brata kanimo primiti među kandidate za svećeništvo, zahvaljujemo ponajprije dragome Bogu za poziv koji mu je uputio i naravno za njegov odziv. I radujemo se svakom takvom Božjem pozivu i svakom odzivu koji dolazi s ljudske strane. S druge, ne možemo ne primijetiti da pogotovo europsko i američko društvo sve više živi krizu svećeničkih i redovničkih zvanja. Sve je češća pojava da nema dovoljan broj svećenika, redovnika, redovnica. No, osim te pojave moramo uočiti zajedno sa duhovnim piscima koji su davno to primijetili, da to jest uvijek posljedica onoga stanja za koje smo maloprije kazali da nije u redu“, naglasio je, među ostalim, nadbiskup, poručivši: „Neka sami osobno evangelizirani budu evangelizatori drugih ljudi i neka svi osobno posvećeni, dijeleći sakramente Božje, posvećuju ostalu braću i sestre po Kristu Gospodinu našemu. Amen“.

Obred
Uslijedio obred u kojem je mons. Vukšić primio očitovanje odluke bogoslova Angela biti primljenim među kandidate za sveti red. Na kraju obreda mons. Vukšić izrekao je blagoslov u kojem Crkva moli za bogoslova koji prima kandidaturu da ustraje u zvanju i uvijek gaji iskrenu ljubav prema Kristu.

Također, rektor je uputio riječi zahvale na kraju.

Slavlje je, nakon mise, nastavljeno u prostorijama sjemeništa uz ručak, a bogoslovi sjemeništa izveli su prigodni glazbeni program za prisutne, a posebno za rodbinu bogoslova Angela koja je došla prvi put iz SAD-a u Sarajevo.

Michele Capassso/ J.P., KT