U koncelebraciji s nadbiskupom Vukšićem bili su: vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić, apostolski nuncij u BiH mons. Francis Assisi Chullikatt,  provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. dr. Slađan Ćosić, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. dr. Zdenko Spajić te još 10-ak svećenika.

Na početku mise, pozdravljajući okupljene i one koji su misu pratili putem medija, vrhbosanski je nadbiskup čestitao najveću kršćansku svetkovinu. "Dok se sjećamo sa zahvalnošću toga velikoga događaja iz Isusova života i naše povijesti spasenja molimo dragoga Boga da nam po svom milosrđu oprosti sve naše slabosti kako bi se dogodilo duhovno uskrsnuće našij savjesti, života, razmišljanja i svih ljudi", rekao je na početku mons. Vukšić.

Vjera u vlastito uskrnuće

U uvodnom dijelu homilije koju je naslovio Nek' uslikne sad nebesko mnoštvo anđela, neka se raduje zemlja nadbiskup Tomo je podsjetio na riječi prastaroga crkvenog pjesnika koje su pročitane na početku obreda uskrsnoga bdijenja kao uvodne riječi radosnoga Hvalospjeva uskrsnoj svijeći, koja je simbolički zasvijetlila u mraku noć pred Uskrs: "Nek' uslikne sad nebesko mnoštvo anđela, / nek' uskliknu službenici Božji / i zbog pobjede tolikoga Kralja / neka jekne trublja spasenja."

Podsjetivši kako ta svijeća u liturgiji i duhovnom životu Crkve naznačuje uskrsloga Isusa Krista, živoga pobjednika nad smrću, svjetlo Božje koje razgoni tamu svijeta naglasio je kako će ona svijetliti na svim svečanim misama, kao vidljivi simbol koji vjernike podsjeća na Isusa i njegovu pobjedu nad mrakom groba i nad prijetnjom da je smrt kraj svega. "Ona, osim toga, naznačuje i Krista predvodnika svih ljudi koji su pozvani izići iz mraka grijeha, iz duhovne smrti, iz groba zla i s Božjim blagoslovom u dobroti ići za njim na putu prema vječnosti. A treptajima svoga plamička ova svijeća stalno podsjeća i poziva čovjeka da, tijekom svoga zemaljskog života koji je njegov jedini put spasenja, izbjegava svaku tamu zloga i slijedi primjer Isusa. Jer On je za sebe kazao: „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života" (Iv 8,12)", kazao je i podsjetio na ostatak istog hvalospijeva: "Neka se raduje zemlja, tolikim obasjana bljeskom, / i rasvijetljena sjajem vječnoga Kralja / neka osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka."

Nadalje je progovorio kako kršćani cijelomu svijetu navješćuju istinu Isusova uskrsnuća i svoju veliku radost zbog te važne istine. "Ta naša radost je duhovne naravi i proizlazi iz sjećanja na Isusovo uskrsnuće koje je temelj na kojemu se zasniva. Iz njega kao izvora proizlazi vjera u vlastito uskrsnuće i vlastiti život vječni. Tako je Uskrs, osim što je blagdan sjećanja na najvažniji događaj iz Isusova života, također Božji odgovor na čovjekovu želju i prirodnu težnju da živi zauvijek, a čovjekova vjera u uskrsnuće je izričaj te njegove duboke želje i prirodne težnje", rekao je te potom podcrtao kako je za kršćanske vjernike smrt samo privremeno usnuće iz kojega će se opet oživjeti. "Iz toga smrtnog usnuća, iz tog počivanja u snu mira – kako kažemo za svoje drage pokojnike i pišemo na njihovim nadgrobnim spomenicima, Isus je prvi koji se 'probudio', uskrsnuo na novi način života u vječnosti", naglasio je te se zapitao možda bi drugo ime za svetkovinu Uskrsa najprikladnije bilo život. "Naime, svetkovina Uskrsa, s jedne strane, sjećanje je na događaj Isusovog uskrsnuća, a s druge strane, Njegovo uskrsnuće hrani našu vjeru u naše uskrsnuće i u naš život vječni, zajedno s dragim Bogom. Na takav način, Uskrs se pretvara u značenje života. Zbog toga vjerujemo da svaki od naših, jednom započetih života na zemlji, neće imati svoj završetak, nego će se nastaviti na drukčiji način nakon uskrsnuća (...) Upravo zato što je Isusovo uskrsnuće prvo i zato što se dogodilo da bi nakon njega, kad to bude volja Božja, uslijedilo „buđenje iz sna" mnoštva drugih, Isus je nada naša (usp. Tim 1,1)", posvijestio je i nadalje podcrtao kako je Uskrs i blagdan nade, blagdan života, blagdan trajanja, blagdan radosti, blagdan zadovoljstva, upravo zbog uvjerenja da smrt nema posljednju riječ.

Objašnjavajući kako svaki kršćanski blagdan ima i suvremenu poruku za društvo i trenutak u kojemu se proslavlja, pa tako i Uskrs naglasio je da "kao vjernici trebamo uočiti takve znakove te čitati i primijeniti njihovu poruku".

"Ponajprije, dobro je što ovih dana poste i mole sljedbenici različitih religija i tako se pripravljaju za blagdane svoje vjere (...) Što nam dragi Bog u ovo vrijeme i na ovom području želi poručiti po tom znaku istovremenih i snažnih pobožnosti? Naime, po tim vježbama nedvojbeno je da su među sobom duhovno blizu oni koji ih vrše i ako ih na ispravan način obavljaju. Tu duhovnu blizinu, koja je očita, treba prepoznati kao vrednotu i, naravno, pretočiti je u svakodnevni život kako bismo i na društvenom planu u svakodnevnoj komunikaciji bili blizu, solidarni, humani i plemeniti, darežljivi, posebice s onima koji su u potrebi", istaknuo je te dodao kako na Uskrs "koji je blagdan Božjega milosrđa i oprosta, važno naglasiti da je u međusobnom životu ljudi potreba uzajamnog opraštanja velika".

Nadalje je progovorio o tome kako je samo na takav način moguće živjeti u miru sa sobom i uzajamno graditi pravedan mir s drugima. "I dok promatramo tragedije i slušamo prijetnje, ne smijemo zaključiti da smo posvema bespomoćni jer, iako ih, nažalost, ne možemo zaustaviti, ipak svaki čovjek može dati svoj doprinos tako što će svojim dobrim primjerom pokazati kako bi trebalo biti. Može biti kao svjetionik u mraku na uzburkanom moru. Svjetionici, naime, ne smiruju divljinu valova, ali su vrlo korisni i potrebni jer svojim svjetlom pokazuju gdje su opasnosti, koje treba izbjeći, i koji je pravi put što lađe vodi u sigurnu luku", rekao je i usporedio tu sliku s Uskrsom koji "osim što je svetkovina pobjede života nad smrću, s pravom se može nazvati i blagdanom novoga početka, početkom novoga i boljega načina života.

Uskrs je pobjeda dobra

Promišljajući o drugim sinonimima za Uskrs istaknuo je kako je to pobjeda dobra, što je uslijedila nakon razdoblja dominacije lošega, nakon ljudske zlobe, brojnih laži, manipulacija i nepravednih zakona, čija je žrtva bio Isus.

"Pa neka, u skladu s tom simbolikom, najavljena europeizacije naše zemlje bude početak boljega načina za sve ljude. I neka, nakon ove 'zvijezde zornice', sunce pravde čim prije zasja nad cijelim obzorjem i prestanu sve nepravde. Da se 'razdani' svima i jednako", kazao je i pred kraj propovijedi vratio se Matejevu evanđelju koje je zabilježilo isusove riječi upućenje njegovim učenicima: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju."

Na kraju je progovorio kako "nema ni jednoga kraja u svijetu niti sustava, niti civilizacije i kulture, ni jednoga jezika i naroda, koji ne bi bili uključeni u obvezu Isusovih učenika da im propovijedaju evanđelje, čiji je osnovni sadržaj radosna vijest uskrsnuća".

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler, pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. A asistencijom kod oltara ravnao je vlč. Ivan Rako.

Na kraju mise nadbiskup Vukšić podijelio je blagoslov s općim oprostom.

Uskršnje jaje ispred katedrale

Za kraj dodajmo jednu zanimljivost. Naime, ispred prvostolnice Grad Sarajevo, zajedno s gradonačelnicom Benjaminom Karić, postavio je uskršnje jaje. Za ovu instalaciju, to jest, njegovo uređivanje bio je zadužen umjetnik Benjamin Čengić te udruženje Obojena klapa. Vjernici, ostali građani Sarajeva te brojni turisti odmah su prihvatili ovo "malo" umjetničko djelo te se fotografirali ispred ili pravili popularne selfije.

Ž.I., KT