Nadbiskup Vukšić na Kalvariji kod Viteza

Nakon Isusova uskrsnuća njegova je majka – Gospa radosna


Na Kalvariji kod Viteza, u utorak 15. rujna svečano je proslavljen spomendan Gospe Žalosne, a svečano misno slavlje predvodio je nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić.

U prigodnoj propovijedi (cijelu možete pročitati OVDJEnadbiskup Vukšić je, između ostalog, podsjetio da je dan ranije, 14. rujna Crkva proslavila blagdan Uzvišenja Isusova svetoga križa, kojega se u kršćanstvu časti kao mjesto Isusove vjernosti, ljubavi i pobjede više negoli kao mjesto patnje.

 „Ta njegova pobjeda nije nadvladavanje bilo kojega pojedinca ili društvenoga sustava, nego je križ Isusov mjesto i način pobjede nad najvećim neprijateljima čovjeka: pobjede nad grijehom, nad smrću, nad sotonom, nad zastranjenjima, nad svakim neprijateljstvom prema Kraljevstvu Božjemu, nad unutrašnjim tjeskobama i svim mogućim drugim zlima. Tako je klanjanje križu Isusovu ustvari također slavljenje čovjekova oslobođenja. Častimo, dakle, križ Isusov kao znak Isusove pobjede i našeg oslobođenja.

On je zbog toga postao zaštitni znak kršćanstva te, kao znak našega raspoznavanja i našeg identiteta, upravo zato ukrašava sve naše domove. I baš zato započinjemo i završavamo svaku svoju molitvu znakom križa, koji je bio mjesto Isusova prikazanja za oslobođenje čovjeka“, kazao je nadbiskup Vukšić, naglasivši kako je Križ Isusov, strašnoj patnji usprkos, prije svega mjesto Isusove vjernosti Bogu Ocu i njegove ljubavi prema svim Božjim stvorenjima, prihvaćen radi čovjekova oslobođenja i vječnog spasenja.

„Križ kao mjesto patnje te bolan trenutak Isusova života i mjesto njegove zemaljske smrti, nakon Isusova uskrsnuća, ustvari, više ne postoji. Jer prava svrha i tumačenje križa, kao i svih patnja i žalosti s njim povezanih, je u Razapetomu i Umrlomu koji je uskrsnuo. Odnosno, nakon uskrsnuća Isusova ostalo je samo mjesto, na kojemu je on bio razapet, i prazan grob, u koji je bilo položeno njegovo tijelo“, poručio je nadbiskup Vukšić te podsjetio kako je Spomendan Gospe žalosne vremenski smješten u liturgijskom kalendaru samo jedan dan nakon blagdana Uzvišenja svetoga križa.

„I nikako to nije slučajno jer se, to je očito, time željelo pokazati prvenstvenu vrijednost Isusova križa koji, preko uskrsnuća i smrti, vodi u život vječni. Već od prvih dana Isusova djetinjstva, život njegove majke blažene djevice Marije odvijao se tako što je često bila svjedok neprihvaćanja, odbacivanja i progona svoga sina. Ovu istinu zapazio je narod Božji pa je, uz razmatranje Isusova križnoga puta, nastala i slična pobožnost poznata kao Put žalosne Majke (Via Matris dolorosae). Ta duhovnost, poznata i pod nazivom sedam žalosti blažene djevice Marije, uzrokovanih odbijanjem Krista od strane ljudi, stalno upućuje na Krista kao slugu Božjega koji trpi...

Šimunovo proroštvo, bijeg u Egipat, traženje Isusa u hramu, susret s Isusom na Križnom putu, majka pod križem na kojemu je razapet Sin, polaganje mrtvog Isusova tijela u krilo njegove majke te Marijine suze kod pokopa Isusova su sedam događaja iz Isusova života koji su sadržaj današnjega spomendana Gospe žalosne. I kao što je Sluga Gospodnji, Krist, najavljen kao onaj koji 'prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama' (Iz 53,3), tako je i Majka njegova u Isusovim bolima bila – Gospa žalosna“, rekao je mons. Vukšić ističući da je, „nakon Isusova uskrsnuća njegova majka – Gospa radosna“, piše Centralna.ba.

J.Vr.,KT