Riječ je o edukaciji i socijalizaciji djece i mladih bez roditeljskog staranja na što NCM stavlja snažan naglasak u svom djelovanju, jer u svoje aktivnosti žele uključiti sve koji su otvoreni bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. Organiziraju stoga zimske i ljetne susrete za djecu te na kraju školske godine i ljetni kamp. Kroz edukacije i susrete tijekom 15 godina projekta prošlo je oko 1 000 djece i mladih, a na ljetnim kampovima sudjelovalo oko 500 djece.

Sveobuhvatna briga
Tako su tijekom proteklog vikenda, od 17. do 19. siječnja, NCM-ovi gosti bila djeca iz Sela mira – Turija i Doma Porodica – Zenica.

Njih 20-ero sudjelovalo je u sadržajnom programu kojeg su za njih pripremile četiri edukatorice: Mia Rabljenović, Kristina Mandić, Ana Jocović i Andrea Štok, u čemu im je pomoglo dvoje volontera iz Njemačke Iva Zrakić i Max Prestel. Dok je koordinatorica projekta Gorana Lovrić.

Kako živimo u skoro potpuno digitalnom svijetu, tijekom vikend susreta naglasak je stavljen na radionicu Safeguarding, kada su sudionici kroz interaktivne vježbe i primjere učili o važnosti zaštite na internetu, kako prepoznati potencijalne prijetnje i kako reagirati u rizičnim situacijama.

Ovdje se na određeni način nadovezuje i Centrov projekt Because we care – o zaštiti djece i maloljetnika, kroz koji je razvijena Politika o zaštiti djece i maloljetnika Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II., te je kroz njega veliki broj stručnjaka prošao različite vrste edukacija, kako prepoznati i kako reagirati na neki oblik nasilja, gdje se ubraja i cyber nasilje.

Tako da je poseban naglasak stavljen na osnaživanje djece da sigurno koriste društvene mreže i digitalne platforme.

Opredijeljenost za djecu i mlade
Raduje činjenice da je radionica naišla na izuzetno pozitivne reakcije, jer su sudionici aktivno sudjelovali i pokazali veliko zanimanje za ovu (pre)važnu temu.

Uz to, program je bio ispunjen raznovrsnim zabavnim i sportskim aktivnostima te je upriličena i radionica o emocijama koje su iznimno bitne za djecu svih uzrasta, a dio su „mentalne higijene“ koju je važno što ranije naučiti održavati.

Svoje iskustvo iz perspektive vršnjačka edukatorice i youthworkerice koja je dijelom ovog projekta podijelila je Mia Rabljenović. „Ovaj susret za mene nije bio samo još jedan događaj u kalendaru – bio je to trenutak u kojem se ljubav prema ovom projektu ponovno produbila i dobila novo značenje. Radionice koje smo organizirali bile su osmišljene da ih osnaže, motiviraju i pruže im priliku da uče i rastu. Ipak, za mene je najvažniji dio ovog susreta bio onaj ljudski – trenuci kada smo se zajedno smijali, igrali i razgovarali. Ti trenuci su mi još jednom pokazali koliko je važno biti prisutan, slušati i dijeliti iskrene trenutke radosti.
Projekt Mali Putokazi u život za mene nije samo posao ili obaveza; on je dio mog srca. Kroz svaki susret, svaku radionicu i svaku igru, osjećam da radim nešto istinski važno. Ovaj projekt mi daje priliku da mladima, koji su često suočeni s brojnim izazovima, pokažem kako nisu sami. Pomaže mi da im prenesem poruku da su voljeni, vrijedni i sposobni ostvariti velike stvari.
Upravo kroz ovaj susret ponovno sam osjetila koliko me ispunjava rad s djecom. Svaki njihov osmijeh i svaka iskra nade u njihovim očima su neprocjenjivi darovi. U tim trenucima shvatim da, dok radimo na njihovom osnaživanju, oni osnažuju i mene. Uče me o zahvalnosti, hrabrosti i snazi zajedništva.
Mali Putokazi u život nije samo projekt – to je poziv, ljubav i misija. On me podsjeća zašto sam izabrala raditi s mladima i zašto je važno ulagati u njihovu budućnost. U ovom projektu pronalazim inspiraciju, snagu i svrhu, jer znam da zajedno gradimo nešto što će trajati mnogo dulje od ovih susreta. Stvaramo zajedništvo koje ostavlja trag i pokazuje da, unatoč svim životnim izazovima, uvijek postoji putokaz prema boljoj budućnosti.“

Kroz projekt Mali putokazi u život Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. ustrajno, iz godine u godinu, pokazuje svoju opredijeljenost za sve članove bh. društva – stavljajući poseban naglasak na djecu i mlade – i ne dozvoljava da se itko osjeća odbačenim ili marginaliziranim. Ostaje vjeran svojoj misiji – biti poput drugog doma za djecu i mlade koji mu se rado vraćaju.

J.P., KT