Sarajevo

Obilježena 128. obljetnica smrti s. Luke Liengitz


Na Cvjetnicu, 25. ožujka u Sarajevu je obilježena 128. godišnjica smrti s. Luke Liengitz (Lingic).

Foto: KTA

Foto: KTA

Tom prigodom na groblju sestara Kćeri Božje ljubavi na Betaniji slavljena je sveta misa koju je predvodio vlč. Ljubo Zelenika, odgojitelj u Internatu Sv. Josip Katoličkog školskog centra u Sarajevu.

U prigodnoj propovijedi vlč. Zelenika je u liturgijskim čitanjima Cvjetnice prepoznavao i analizirao život s. Luke. Posebno je istaknuo njezinu skromnost, služenje i osjetljivost za siromahe kao odlike koje su je resile i po kojima je mogla biti prepoznata kao slika Onoga koji "sam sebe 'oplijeni' uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom".

Stil života sestre Luke, unatoč vremenskoj udaljenosti, vlč. Zelenika je smjestio i u našu suvremenu stvaranost. "Živeći po uzoru na s. Luku, ne bojimo noći današnjice koja nije nimalo bezazlena, ali nije ni nepobjediva. Ona je svjetionik uz čiji se grob moli i molitve uslišavaju, uz čiji se život uči živjeti i izvršavati ono što život od nas traži, jer jedino ćemo tako moći osvijetliti tamu ovoga svijeta. Čitajući o njoj i njezinom životu, možemo zaključiti s engleskim književnikom Tolkienom: 'Mislim da male stvari ljubaznosti i ljubavi i svakodnevne obaveze koje čine obični ljudi, drže tamu daleko od nas'", naveo je vlč. Ljubo.

Sestra Luka, iako je bila Austrijanka, spremno je prihvatila dolazak u Sarajevo, njoj nepoznat grad, među nepoznat narod, običaje, jezik. A ipak je sve razumjela. I svi su nju razumjeli, jer govorila je jezikom ljubavi. Ondašnji đaci Zavoda Sv. Josipa, sarajevski siromasi i svi oni koji su prolazili kroz portu Zavoda, istinski su je voljeli. Nastavili su je voljeti i nakon njezine prerane smrti. Umrla je u 29. godini života. Nije je više bilo na poriti Zavoda. Preselila se na Betaniju, "grad Isusovih prijatelja".

A da istinska ljubav nikada ne umire, najbolje znaju oni koji su poznavali s. Luku. Umjesto na portu Zavoda, počeli su dolaziti na njezin grob i tu nastavili tražiti i nalaziti njezinu pomoć. Spontano je prozvaše sveta Luka, i tako ostade do danas. Mnogi i danas, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, dolaze na njen grob, mole, pale svijeće i zahvaljuju. Potvrđuju to bezbrojne pisane ceduljice koje posjetitelji ostavljaju na njezinom grobu. Potvrđuju to i današnji posjetitelji, oko 60 osoba različite dobi, zanimanja i vjerskih opredjeljenja. Uz ostale vjerne posjetitelje, zamjetan je bio manji broj profesora i učenika KŠC-a, franjevačkih bogoslova i časnih sestara.

"Hvala s. Luki koja se kao mlada sestra odvažila doći u ove krajeve svjedočiti i činiti Božju ljubav vidljivom. Mnogima je postala uzor, zagovornica, tješiteljica. Ona je postala i ostala Božji dar Sarajevu i svakako, sestrama Kćeri Božje ljubavi", napisala je s. Terezija Antunović, članica družbe sestara Kćeri Božje ljubavi, piše KTA.

KT