Na početku misnog slavlja, nadbiskup Vinko referirao se na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem i kasniji njegov Križni put, podsjetivši kako su prvi kršćani mašući palminim grančicama pozdravljali Krista te kako i mi danas na taj način želimo doživjeti susret s Isusom. Prevažan je to znak – idemo u susret Kristu!

 „Slijedimo Gospodina na Križnom putu kako bismo imali udjela u njegovu uskrsnuću“, kazao je propovjednik i pozvao vjernički puk na blagoslov graničica na spomen Isusu Kristu te  napomenuo kako je danas i Nedjelja Muke Gospodnje kada se čita Muka koju evanđelisti zapisaše. „Evo danas smo čuli čitanje Muke Kristove po Luki. To je zapravo trenutak kada započinjemo najsvetiji tjedan u godini. Kada istinski razmišljamo o muci Kristovoj. Važno je to da budemo svjesni koja je cijena našeg spasenja“, potaknuo je propovjednik, naglasivši kako je važno shvatiti naše dostojanstvo.

Otajstvo otkupljenja

„Mi više ne možemo kao da Isus nije za nas umro. Mi više ne možemo kao da nije uskrsnuo. I Crkva kroz ovaj tjedan koji zovemo Veliki tjedan, sveti tjedan, želi da kršćani proživljavaju to otajstvo otkupljenja“, naglasio je te preporučio vjernicima da (i) danas otvore Lukino evanđelje i ponovo pročitaju.

Nastavljajući propovijed, referirajući se i na aktualni rat u Ukrajini, nadbiskup je kazao kako svi nesporazumi, svi ratovi počinju iz ohola i bahata srca. „... Oholo i bahato srce ne može se kajati. Jer kaže: ja nema grijeha. Zaboravio je osjećaj za grijeh, jer je svoju savjest zatrpao pepelom. Ali, ona će progovoriti kad-tad“, poručio je, podsjetivši kako iskreno kajanje otvara vrata raja.

Potom je kardinal progovorio o današnjem danu kada su prije 30 godina Kupres i Kupreška visoravan bili poharana a mnogi pobijeni. „Neki dan gledam na televiziji kako slave dan oslobođenja Kupresa. U meni je odmah proradilo ono: 'Nemojte nas više oslobađati!' Jer, kad ste nas god oslobađali, nas je manje bilo. Ostavite nas da živimo u svojoj slobodi“, poručio je nadbiskup Vinko, naglasivši kako danas posebno molimo za one koji su svojom krvlju zalili ovu grudu.

Zavjetni oltar hrvatski branitelja

„Gruda je sveta, nije to fraza. Sveta – jer je natopljena krsnom vodom. Natopljena je krvlju i znojem naših predaka i suzama s kojima su ispraćeni naši pokojni. Zato bih htio u vama probuditi to divno poštovanje prema našim pokojnima koji su za tu grudu živote dali i koji u njoj čekaju uskrsnuće. Oni nisu nestali, oni su samo prestali živjeti na zemlji, ali su pred licem Božjim“, tumačio je propovjednik te dometnuo kako time što znamo cijeniti korijenje iz kojega smo nikli, time u nama raste spremnost da ono za što su oni umirali mi nastavimo graditi i čuvati.

„Ono za što se umire, to ne odumire. A ono od čega se bježi, to ne može opstati. Zato vaše okupljanje želim ohrabriti, da se ne date iskorijeniti, da se ne date zavesti populizmom koji nam želi nabiti krivnju zbog toga što jesmo, što svoje volimo, što želimo biti prepoznatljivi. Svi vi koji ste se ovdje borili, branili, imate stjegove kao simbol te borbe, a kao kršćani svi imamo simbol, stijeg to je – križ. Po tome nas prepoznaju da smo Kristovi“, zaključio je kardinal Puljić i potaknuo da se to prenese na buduća pokoljenja.

Poslije propovijedi, vrhbosanski je nadbiskup blagoslovio oltar Sv. Ante, zavjetni oltar hrvatski branitelja, djelo duvanjskog kipara Ilije Skočibušića. Nakon blagoslova, pet su svijeća, simbolično, zapalili članovi pet obitelji, majke, kćeri i sinovi poginulih hrvatskih branitelja iz BiH i Vukovara.

Na kraju mise, župnik, don Tomo zahvalio je svima koji su i najmanjim darom omogućili da ovo velebno djelo resi kuprešku župnu crkvu. Također, župnik je zahvalio kardinalu Puljiću te mu darivao prigodan dar

Vijenci na spomen obilježju

Prije euharistije, u ranim jutarnjim satima održana je Memorijalna utrka Tomislavgrad – Šuica – Kupres. A nakon toga, na Središnjem spomen obilježju Zahvalnost, položeni su vijenci za sve žrtve hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu.

Podsjetimo, borba za Kupres bila je jedna od prvih velikih bitaka u ratu u Bosni i Hercegovini. Počela je 3. travnja 1992. i trajala je sedam dana. Promjenjiva ćud klime na kupreškoj visoravni tih travanjskih dana pokazala je zube te je u jednom trenutku oluja prekrila sve. To je bilo kobno za branitelje koji su se morali povući jer više nisu mogli braniti grad od nadmoćnijeg neprijatelja. 

Kupres je oslobođen 3. studenoga 1994. operacijom Cincar, prvom združenom akcijom HVO i Armije BiH nakon potpisivanja  Washingtonskog sporazuma. Operacija je trajala tri dana, od 1. do 3. studenoga, i bila je uvod u hrvatske oslobodilačke akcije: Zima '94, Skok 2, Ljeto '95., Oluja, Maestral i Južni potez.

Operacija je dobila ime po planini Cincar koja dijeli Livanjsko i Kupreško polje.

J.Vr.,KT