Obljetnica izlaska bugojanskih Hrvata iz logora „Stadion“


U Bugojnu je, 19. ožujka, obilježena 32. obljetnica od izlaska hrvatskih logoraša iz logora „Stadion“.

Obilježavanje je započelo na gradskom groblju Sultanovići kada su vijence položili i svijeće upalili članovi obitelji poginulih i nestalih, Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane, Izaslanstvo HNS-a na čelu s Lidijom Bradarom, predsjednicom Federacije BiH, izaslanstvo Republike Hrvatske na čelu s Gordanom Grlićem Radmanom, ministrom vanjskih i europskih poslova Hrvatske i Oružane snage BiH. Opijelo je predmolio župnik fra Jure Šekerija.

Potom je u bugojanskoj crkvi Sv. Ante Padovanskog slavljena misa za poginule i nestale Hrvate iz Bugojna koju je predslavio fra Emanuel Josić. Na početku euharistije prigodni pozdrav uputio je župnik fra Jure.

Nesebična ljubav

U propovijedi fra Emanuel je istaknuo kako ni nakon tri desetljeća rane ne zacjeljuju. „Prošle su 32 godine, ali kao da se to zbilo još jučer. Bugojno, to ime kada čujemo, u srcu svakog Hrvata ove doline ne priziva samo slike zavičaja, ne priziva samo slike ovoga lijepoga, našeg bosansko hercegovačkog kraja, nego priziva i slike križnoga puta, logora, ropstva i neizrecive žrtve naših ljudi koji su to nosili. Danas, na ovaj dan posebno, se spominjemo onih koji su u najtežim trenutcima naše povijesti ostali živi štit svoga naroda“, kazao je i dodao kako su to bili ljudi koji su voljeli svoju obitelj i kad je došao čas iskušenja, nisu pobjegli, nego su stali pred silom kako bi zaštitili one najslabije.

„To je ona nesebična ljubav koja se daruje. Upravo je to ona ljubav o kojoj je i Krist govorio. Oni su svoje sutra dali za naše danas“, kazao je i na kraju homilije poručio da se stradale poštuje i svoj kraj voli ako se ne iseljava, nego se vraća i ostaje u svome kraju, voleći Crkvu, moleći i praštajući.

Tko je odgovoran za zločine?

Podsjetimo, ratna zbivanja u Bugojnu ostavila su neizbrisiv trag kroz ubojstva, progonstva, mučenja i sustavno uništavanje imovine. Preživjeli svjedoci ističu kako su vlastitim očima gledali najgore oblike ljudske okrutnosti, što je trajno zabilježeno u njihovim sjećanjima i dokumentaciji. Središnja točka trenutne borbe za pravdu je sudski postupak protiv Dževada Mlaće, ratnog načelnika Bugojna i Selme Cikotića, zapovjednika 3. korpusa Armije BiH, od kojeg obitelji žrtava očekuju osuđujuću presudu, premda naglašavaju da bez pronalaska tijela preostalih nestalih, pravda neće biti potpuna. Njih dvojicu smatra se najodgovornijim za progone i stradanja Hrvata Bugojna.

Prema podacima hrvatske strane kroz logor Stadion prošlo je 550 Hrvata, od čega su 294 logoraša provela u njemu punih osam mjeseci. Iz toga logora u nepoznato je odvedeno i likvidiran 21 Hrvata Bugojna, među kojima su i nekadašnji zapovjednici bugojanskog Hrvatskog vijeća obrane, vodstvo civilne vlasti i političkih struktura. Pronađeno je tek šestero odvedenih iz logora dok se traga još za 15 logoraša.

Logoraše su evidentirali pripadnici Međunarodnog crvenog križa koji su ocijenili da je stanje koje su zatekli bilo gore nego na Manjači. Brojni su civili, uglavnom žene i djeca bili u kućnom pritvoru.

Unatoč političkim izazovima i podzastupljenosti Hrvata u javnim ustanovama Bugojna, primjetni su pozitivni pomaci u vidu povratka mladih obitelji.

Z. Stojanović, Ž.I., KT