Suslavilo je 30-ak svećenika među kojima domaći župnik fra Joso Oršolić i vicepostulator kauze sluge Božjega fra Marijan Karaula. U prepunoj crkvi uz povratnike sudjelovali su hodočasnici iz  okolnih mjesta te predstavnici društveno-političke vlasti BiH na čelu s dopredsjednikom RS-a Josipom Jerkovićem.

Kako je toga dana bio i spomendan Sv. Blaža, mučenika u prigodnoj homiliji nadbiskup Hranić povezao je život ovog Božjeg ugodnika i sluge Božjega fra Lovre Milanovića, svećenika Franjevačke provincije Bosne Srebrene koji je 3. veljače 1807. umro mučeničkom smrću.

Istaknuo je kako su obojica u potpunoj slobodi podnijeli mučeništvo za Krista.

Slobodan za Krista

Aktualizirajući Isusova blaženstava ustvrdio je kako ona nadilaze ljudske uobičajene sebične usredotočenosti na bogatstvo, posjed, ugled i moć te da je za Isusa najveća vrednota nutarnja sloboda. U tom smislu kazao je da je vjera u Isusa oslobodila mučenike Katoličke Crkve od straha za vlastiti život, što se ostvarilo i u životu sluge Božjega fra Lovre.

„Zahvaćen Isusovim programom i u vjeri sjedinjen s njime, sluga Božji fra Lovro Milanović postao je slobodan od sebe, od bračnoga života i svoje obitelji, potpuno slobodan za Isusa i njegovo kraljevstvo, te u toj slobodi postao franjevac, misionar i navjestitelj Isusa Krista i to u Turskom Carstvu u Bosni pod turskom vlašću, koja je progonila kršćane, nasilno ih islamizirala ili u nešto boljim vremenima dopuštala da žive, ali kao građani drugog reda... Osobno vjerničko sjedinjenje s Isusom Kristom, vjera u Boga i ljubav prema Crkvi davala je fra Lovri snagu za revnost i postojanost u svećeničkoj misionarskoj službi, oslobađala ga za prihvaćanje težeg i zahtjevnijeg puta kroz život. Vjera mu je bila izvor snage za podnošenje podčinjenosti turskoj vlasti i prihvaćanje svoga 'drugorazrednog' kršćanskog dostojanstva i još nižeg svećeničkog i redovničkog misionarskog položaja“, rekao je između ostaloga nadbiskup.

Put spasenja

U nastavku je pojasnio što kršćaninu daje vjera i zajedništvo s Isusom: „Vjera daje pravedniku izvor snage za uspravno stajanje pred svakim križem i trpljenjem, postojanost, dostojanstvo, nutarnji mir, mir koji dolazi od Boga i preobražava ljudsko srce iznutra, snaži identitet i istodobno ga otvara za druge, osposobljava za promicanje i izgradnju zajedništva među ljudima...“

Naglasivši kako je sluga Božji fra Lovro ispovjedio svoje uvjerenje da svaki čovjek, a posebno kršćanin, u potpunosti ostvaruje svoje poslanje onda kada – po uzoru na Isusa – samoga sebe prinesi Bogu, pa i uz cijenu žrtve, nadbiskup je primijetio kako su takvi ljudi i danas potrebni. Pojasnio je kako živimo u vremenu koje više ne traži mučeništvo u smislu prolijevanje krvi, ali koje na različite načine ignorira prisutnost Hrvata i katolika u životu društva.

„Sluga Božji fra Lovro nam svjedoči da je put stradanja i poniženja, put slabog i krhkog čovjeka, ono što je u našim ljudskim očima poraz i neuspjeh, zapravo jedan od putova spasenja. Taj put koji vi danas prolazite, ustvari je najviši oblik očitovanja nutarnje slobode i snage, gdje ste sjedinjeni s Isusom Kristom, slobodni od svake želje za osvetom: slobodni od želje za uzimanje pravde u svoje ruke; da u slobodi poštujete institucije društva; da budete strpljivi i postojani u svome identitetu; da ne mrzite nikoga; da prihvaćate i da ste spremni činiti dobro svakome; da ostanete postojani i vjerni evanđeoskim vrednotama i načelima i prepuštate Bogu da on bude Bog, vjerujući da će pravda sigurno biti izmirena; da volite ovu grudu i na njoj živite unatoč poteškoćama na koje svakodobno prolazite“, rekao je nadbiskup Hranić te potaknuo nazočne da s vjerničkim pouzdanjem često hodočaste na grob sluge Božjega fra Lovre i tu nalaze utjehu i poticaj živjeti svoje kršćansko dostojanstvo na ovim prostorima.

„Dok ga se danas sjećamo zahvaljujemo Bogu za njegov hrabri životni primjer i svjedočanstvo i molimo da ga Bog u Crkvi proslavi i oltarom te na taj način još snažnije nam bude posvjedočeno kako se isplati biti vjerodostojan i dosljedan Kristov učenik ne pitajući za cijenu. Neka nas mučenici ohrabruju da budemo vjerni svom vlastitom kršćanskom katoličkom identitetu, da volimo svoj jezik, kulturu, običaje i da znamo živjeti i svjedočiti ono što jesmo – otvoreni za svakoga, velikodušni u darivanju svoga života Isusu Kristu kao što su to bili sveti mučenici“, zaključio je nadbiskup.

Duhovna obnova vjernika

Na kraju mise vicepostulator fra Marijan predmolio je molitvu za ozdravljenje bolesnika po zagovoru fra Lovre te molitvu za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Vjernike je pozvao da i dalje mole na tu nakanu, kako bi fra Lovro što prije bio uzdignut na čast oltara.

Slavlje su pjevanjem animirali zajedno zbor župe Sv. Ane iz Domaljevca i zbor župe Zvornik-Srebrenica, u kojoj je fra Joso bio župnikom tri godine. Oni su na kraju mise otpjevali i himan fra Lovri pod nazivom Lovorov vijenac mučenika.

Hodočasnici su se kratko zadržali i pomolili kod fra Lovrina spomen obilježja u crkvenom dvorištu blagoslovljenom 2011. godine, a potom je druženje nastavljeno uz zajednički ručak, koji je pripremila vojska u Mjesnom domu.

Bio je to veliki događaj za tu povratničku župu u kojoj je prije posljednjeg rata živjelo 3 000 vjernika, a sada ih je tek 170.

U želji da duhovno obnovi vjernike toga kraja, koji su u ratu doživjeli velika materijalna i duhovna razaranja župnik fra Joso je pozvao fra Ivu Pavića, župnika u Šurkovcu, koji je od petka 31. siječnja do nedjelje 2. veljače održao duhovnu obnovu na kojoj je sudjelovalo mnoštvo vjernika iz cijele Bosanske Posavine i šire.

Fra Lovru odavno smatraju mučenikom

Spomenimo da je fra Lovro Milanović je rođen u Sarajevu 22. svibnja 1777. Ubijen je u svojoj 29. godini prolazeći kroz selo Turić kad je odlazio prema Dubravama svom stricu fra Frani na ispomoć u pastoralnom djelovanju. Prema predaji nosio je pričest bolesniku, a kako je žurio prolazeći pored muslimanskog vojnika Muje Arnauta nije sišao s konja i na taj mu način – kako se u to vrijeme moralo – nije iskazao poštovanje. Mujo ga je ubo nožem, a potom ispalio u njegova leđa hitac iz kratke puške. Na mjestu fra Lovrine pogibije 2007. godine dovršena je spomen kapelica kao zavjetni dar obitelji Nike Grgića iz Gornjeg Liporašća. Pokopan je u obližnjem turićkom groblju. Kršćani su odmah poslije smrti fra Lovru smatrali pravim mučenikom te se molitvom utjecali njegovu zagovoru. Koliko je on svijetli lik franjevačke i crkvene povijesti, svjedoče brojni vjernici svih vjeroispovijesti koji na njegov grob više od dva stoljeća dolaze spontano i redovito, a napose posljednje nedjelje u kolovozu, koja je proglašena Lovrinom mladom nedjeljom.

B.Lukačević/ KT