Simpozij su organizirali Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Centar za savjetovanje i Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije, a okupio je stručnjake s područja psihologije, pedagogije, psihijatrije i teologije.

Osjećati i živjeti
Otvoren je 9. lipnja uvodnim riječima moderatorice dr. sc. Sande Smoljo Dobrovoljski, teologinje, psihologinje i psihoterapeutkinje, a riječi pozdrava uputili su vrhbosanski nadbiskup metropolitra mons. Tomo Vukšić i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof. dr. Darko Tomaševića.

Prvo predavanje naslovljeno Suosjećati i ljubiti – ostvarenje bračnog i obiteljskog poziva održao je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, psiholog i psihoterapeut doc. dr. sc. vlč. Josip Bošnjaković. On je govorio kako suosjećati i ljubiti, te kroz dimenziju suosjećajne ljubavi ostvariti bračni i obiteljski poziv. Koristeći tekst iz Matejeva evanđelja (Mt 9,9-13) te Carravaggiovu sliku koja prikazuje ovaj susret, vlč. Bošnjaković je pokazao kako suosjećajna ljubav vidi cjelovitu osobu, sa svim njezinim manama i vrlinama, prihvaća je i u njoj vidi ono što tek može postati. Analizirajući ostatak teksta i donoseći brojne biblijske primjere, ali i primjere iz književnosti, zaključio je kako suosjećanje i suosjećajna ljubav izazivaju obnavljanje, stvaranje i uskrsnuće osobe u odnosu s Bogom i s ljudima.

Mag. psych. Dora Glavaš u predavanju Generacijska međuovisnost – ključ obiteljskog funkcioniranja i dobrobiti istaknula je kako je najprije potrebno da osoba koja istražuje svoj identitet upozna sebe kroz vlastitu obitelj što dovodi do toga da bolje upoznaje druge osobe, pruža joj jasan osjećaj identiteta i samopouzdanja te otkriva vlastitu ulogu u svijetu. Upoznavanje uključuje i prihvaćanje i integriranje onih negativnih stvari koje je osoba doživjela u obitelji. U drugom dijelu izlaganja usredotočila se na povezanost i međusobni odnos između tri generacija obitelji: prva generacija su bake i djedovi, druga roditelji i treća djeca. Zato je toliko važno da se generacije međusobno upoznaju, žive jedni s drugima, jer tako mogu istodobno vidjeti prošlost, sadašnjost i budućnost te nadograditi i promijeniti život.

Treće predavanje Biblijska snaga obitelji – blagoslov i izazov održala je doc. dr. sc. s. Silvana Fužinato s KBF-a u Đakovu. Usredotočila se na biblijske izvještaje uz Knjige Postanka o odnosima Kajina i Abela, te Jakova i Ezava. Tumačeći te tekstove istaknula je, između ostalog, kako odnosi u obitelji mogu biti na izgradnju ili na propast. Negativne neizgovorene emocije u obitelji mogu dovesti do smrti – fizičke ili duhovne. Osvrnula se i na to kako se čovjek kao osoba može ostvariti samo ako uspostavi odnos s drugim.

U predavanju Važnost humora i smijeha u braku i obitelji dr. med. Petar – Krešimir Hodžić naglasio je koliko je važno njegovati humor u bračnim i obiteljskim odnosima. Osim što je smijeh pokretač 43 mišića lica, prema brojnim istraživanjima on je i jedan od najuspješnijih načina u borbi sa stresnim situacijama i zadržavanju mentalne ravnoteže. Humor je, kako je istaknuo, važan u svakodnevnim odnosima, jer privlači i usmjerava na druge. Uz brojne primjere znanstvenih istraživanja, dr. Hodžić naveo je i nekoliko praktičnih ideja koje svaka obitelj može njegovati, poput Večeri humora ili pak Dnevnik šaljivih zgoda. U konačnici istaknuo je kako su katolici pozvani na istinsku radost, koja je plod Duha Svetoga.

U odnosu s drugima
U poslijepodnevnom dijelu prvoga dana simpozija održana su dva predavanja – plod istraživačkog rada.

Predavanje Samopercepcija socio-emocionalne dobrobiti u obiteljskim odnosima održale su postdoktorandica na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu dr. Smoljo Dobrovoljski i profesorica na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu izv. prof. dr. Sandra Bjelan. One su provele istraživanje koje je za cilj imalo utvrditi samopercepciju odnosa u obitelji o socio-emocionalno-duhovnoj podršci koju obitelj (ne)pruža. Najprije je u uvodnom dijelu predavanja dr. Sanda objasnila što je to socio-emocionalna dobrobit, te se osvrnula i na sve aspekte intrapsihičke i interpersonalne dimenzije u primarnoj obitelji koje je obuhvatilo ovo istraživanje a to su: duhovna dimenzija, odnos s roditeljima, emocije i samoregulacija, seksualnost, konflikti, granice te odnos s braćom i sestrama. U drugom dijelu predavanja dr. Bjelan iznijela je rezultate, analizu i interpretaciju za svaku pojedinačnu dimenziju.

Istraživanje naslovljeno Duhovno-vjernički profil i religioznost srednjoškolske mladeži u Hercegovini predstavio je predstojnik Teološko-katehetskog instituta u Mostaru doc. dr. sc. don Marko Šutalo. U ispitivanju je sudjelovalo 2 324 ispitanika na području Hercegovačko-neretvanskog kantona u dobi od 15 do 19 godina. Pitanja su se odnosila na doživljavanje religioznosti, prakticiranje vjere, utjecaja drugih na vjeru, odgoja u vjeri kod te dobnih skupina. Kako je istaknuo dr. Šutalo, ono je pokazalo da je osjećaj religioznosti i prakticiranje vjere još uvijek poprilično prisutno na ovome području.

Nakon ova dva predavanja uslijedilo je svjedočanstvo obitelji Goluža iz Mostara, koji su posvjedočili o Božjoj prisutnosti u njihovim životima i o tomu kako se njihov bračni i obiteljski život učvršćivao kroz patnje koje su imali na svome životnom putu.

Prvi dan simpozija zaključen je svetom misom u katedrali Srca Isusova koju je predvodio nadbiskup Vukšić uz koncelebraciju nekoliko svećenika.

Obitelj i traume
Drugi dan simpozija bio je posvećen istraživanju trauma u obitelji, mentalnom stanju nakon pandemije te zaštiti djece i ranjivih skupina.

Dr. med. specijalistica psihijatrica Silvija Topić Lukačević, održala je predavanje na temu Sekundarna traumatizacija – utjecaj traume jednog člana na cijelu obitelj. Ona je najprije pojasnila što je to trauma, a što sekundarna traumatizacija. Zatim je razjasnila kako pojedinačno trauma jednog člana obitelji djeluje najprije na supružnika a nakon toga kako djeluje na roditeljstvo i na djecu. Transgeneracijski prijenos traume odvija se putem nesvjesnih procesa tako da osoba često nije ni svjesna svoje traume ali ona značajno utječe na kvalitet njihova života. Jedini način rješavanja traume jest suočavanje s njom. Iako trauma nikada ne može biti potpuno izbrisana iz života, ona, uz odgovarajuću stručnu pomoć, može biti prerađena kako bi osoba mogla nesmetano nastaviti dalje.

Predavanje Mentalno stanje mladih nakon pandemije održala je klinička psihologinja, integrativna psihoterapeutkinja za djecu, adolescente i odrasle i stalna sudska vještakinja prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander. Najprije je istaknula kako stresni događaji velikih razmjera poput prirodnih katastrofa mogu imati trajne posljedice na mentalno zdravlje stanovništva što se i pokazalo tijekom pandemije COVID-19. Glede djece i adolescenata istraživanja su pokazala kako su tijekom pandemije najčešći problemi mentalnog zdravlja djece svih dobnih skupina bili: strah od epidemije, poremećaji spavanja, gubitak apetita, nemir, razdražljivost, agresivno ponašanje itd. Posebno se dotaknula povećanja nasilja nad djecom, a ponajviše seksualnog online nasilja koje je u enormnom porastu nakon pandemije. U posljednjem dijelu izlaganja prikazala je izvore otpornosti unutar i izvan osobe te donijela praktične primjere za jačanje otpornosti mladih.

Posljednje predavanje, u suradnji s izv. prof. dr. Šimom Maršićem i mag. oec. Renatom Vrdoljak, NCM Ivan Pavao II – iskustvo i perspektive preventivnog rada na zaštiti djece i maloljetnika održao je mag. paed. Antonio Topalović, On je prikazao rad Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. po pitanju zaštite i promicanja dobrobiti djece i ranjivih skupina. Naime, NCM od 2017. radi na području razvoja i implementacije politika za zaštitu maloljetnika te pokreće projekt pod nazivom Because we care koji nastoji pružiti dodatnu obuku za profesionalce, djelatnike različitih crkvenih i državnih institucija te obitelji i mlade, o cjelokupnim strategijama zaštite i promicanja dobrobiti djece i maloljetnika. Pored toga iznio je i opisao pojedinačno tri područja preventivnog rada a to su: obitelj, škola i Crkva.

Tijekom simpozija između svaka dva predavanja bila je prilika za raspravu u kojima su sudionici imali priliku postavljati pitanja predavačima, davati svoje osvrte i komentare na teme koje se tiču obiteljskog života, jačanja psihološko-duhovne otpornosti obitelji u ovim izazovnim vremenima.

Spomenimo još kako je cilj ovog simpozija bio istaknuti važnost kršćanske obitelji kao temeljne zajednice jednog društva, osvijestiti bolne točke kršćanske obitelji danas, prepoznati mjesta rasta obiteljskog zajedništva, pomoći obiteljima u nadvladavanju poteškoća te potaknuti razvoj psihološko-duhovne otpornosti obitelji u vremenu velikih promjena.