Održana komemoracija „Dan sjećanja na Plehan“


Komemoracija „Dan sjećanja na Plehan“ održana je u srijedu 2. srpnja uz Dan stradanja Plehana i plehanskog kraja u župi i samostanu Sv. Marka evanđelista na Plehanu u Bosanskoj Posavini.

Obilježavanje, koje je okupilo stotinjak Posavljaka i njihovih prijatelja, započelo je večernjim misnim slavljem u 19:00 h, jer su prije 33 godinu na taj dan 1992. srpski agresori minirali plehansku župnu crkvu i franjevački samostan s dvije tone eksploziva.

Misu je predvodio kanonik Vrhbosanskog kaptola i arhiđakon Fojničkog arhiđakonata preč. Marko Zubak. Uz župnika i gvardijana fra Antu Tomasa suslavili su još sedmorica svećenika: derventski dekan fra Ivan Marić, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije mons. Pero Zeba, samostanski vikar fra Franjo Dalibor Stjepanović, fra Ivan Nujić, fra Mirko Filipović, fra Anto Zrakić i fra Mišo Sirovina.

Na raspolaganju vjernicima za ispovijed bio je vlč. Filip Tomić, župnik župe Svi Sveti Požeške Sesvete.

Živi svjedoci

Na početku mise preč. Zubak iskazao je svoje divljenje i poštovanje onima koji su se vratili i tu stalno žive kao i onima koji su ulagali svoj trud da to mjesto živi, počevši od franjevaca koji su tu djelovali i djeluju.

Kako je sin toga kraja katedralni rektor naglasio je kako Plehan nije srušen, spaljen, ustvrdivši da su tome svjedoci oni koji tu žive kao i njihovi predci koji su tu živjeli.

„Život počinje kad počneš vjerovati Bogu. Ne može se sakriti grad koji leži na gori, a to je naš Plehan, ali samo ako smo mi svjetlo svijeta i sol zemlje, kako Isus od nas traži. Bog svoju svemoć pokazuje u našoj nemoći. Zlo nema zadnju riječ...“, ustvrdio je preč. Zubak.

Kako je ove godine smjena gvardijana, a na misi su koncelebrirali dosadašnji fra Anto i budući fra Ivan Nujić, preč. Zubak im je ukazao na svojstva koja gvardijan treba posjedovati: emocionalna stabilnost, otpornost na stres, samosvijest i samopouzdanje, sposobnost prilagodbe promjenama, otpornost na kritiku, samodisciplinu, pozitivan ali realističan stav, sposobnost preuzimanja odgovornosti, strpljenje i dugoročno razmišljanje te sposobnost opraštanja i otpuštanja prošlosti.

Pozvao je Plehančane da mole za sve koji su svoj trud, ljubav i molitvu ulagali u obnovu toga kraja kao i za one koji to nisu, ustvrdivši kako oni koji u ovim prilikama ništa ne čine za svoje rodno mjesto jednaki su onima koji su ga rušili. „Mi ne smijemo dopustiti da zlo vlada nego moramo uvijek pokazivati da zlo ne pobjeđuje. Gradimo ovdje zbog Kraljevstva nebeskoga jer Bog nas poziva da radimo, usavršavamo, unapređujemo ovaj svijet“, zaključio je preč. Zubak.

Slavlje je pjevanjem animirao župni zbor Sveta Mala Terezija iz Kutjeva po ravnanjem prof. Pile Miškića, a u pratnji župnika vlč. Josipa Marića.

Prigodna izložba

Kako je želja župnika fra Ante da Plehan ponovo postane vjersko-kulturno središte toga kraja poslije mise izložbu prigodno odabranih poštanskih markica, autora Tomislava Majstorovića, čiji su roditelji rodom iz te župe, otvorio je u prostorijama privremenog samostana dopredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda dr. Davor Pranjić. Potom je Dolores Janko djelatnica Nadzorne službe M-P-V d.o.o. Kornica kratko prezentirala što je sve u zadnjih sedam godina za vrijeme službe župnika i gvardijana fra Ante učinjeno na kompleksu franjevačkog samostana Plehan.

Na zajedničkoj večeri prigodnim riječima obratili su se dr. Pranjić, slavonskobrodski gradonačelnik dr. Mirko Duspara, dok je pismo ministra Ivana Anušića pročitao njegov zamjenik Željko Živanović, a pismo Milana Bešlića pročitao je član odbora za izgradnju Vjersko-kulturnog središta Plehan Mijat Stanić.

Oni su uz ostalo istaknuli kako je Plehan za Posavljake i Hrvate Bosne i Hercegovine sveto mjesto, te pozvali Posavljake da ustraju u obnavljanju, gradnji svoga Plehana, čuvaju svoju vjeru, tradiciju i običaje, obećavši im svoju podršku i pomoć.

Inače, velebnu franjevačku crkvu Sv. Marka na Plehanu srpska je vojska, nakon što je zauzela te prostore, 2. srpnja 1992., u popodnevnim satima, s dvije tone eksploziva minirala. Tom je prilikom stradao i franjevački samostan, a u narednim danima u potpunosti su razoreni i devastirani ostatci samostana i svih popratnih zgrada, kao i sve kuće katoličkog puka, koji je pred ratnim strahotama morao u izbjeglištvo. Nakon povratka franjevaca na Plehan, svake godine 2. srpnja, misnim slavljem spominju se te velike tragedije, za koju još nitko nije odgovarao, mole da Gospodin iscijeli sve rane koji je puk toga kraja doživio i još doživljava. Kolika je stradanja doživjela župa Plehan najbolje govori podatak da je u plehanskoj župi prije rata živjelo 8 120 Hrvata katolika, a danas ih je tu 90-ak, uglavnom starijih i nemoćnih.              

Brankica Lukačević/ J.M., KT