U crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tolisi održana je misa za poginule pripadnike Ratne bolnice Tolisa i sve poginule branitelje. Bogoslužje je okupilo brojne liječnike koji su tijekom ratnih godina djelovali u Tolisi, a gvardijan toliškog samostana fra Mario Jurić podsjetio je u propovjedi na teške dane devedesetih te izniman doprinos medicinskog osoblja.

Ponos posavskoga kraja

„Ratna bolnica Tolisa jest ponos posavskoga kraja. Zahvaljujem svima vama dobri ljudi, vama liječnici koji ste stigli u Posavinu jer ste imali ljubavi prema nepoznatom čovjeku, jer ste željeli činiti dobra djela, spašavali ste stotine života. Koliko je bilo važna neustrašivost naših branitelja, toliko je bila važna i Ratna bolnica da pomogne tim vitezovima Posavine koji su imali hrabrosti braniti svoju obitelj, svoj dom, svoju zemlju. Stoga ja s ponosom kažem, ovdje u samostanu bila je Ratna bolnica, koja je ujedno temelj stvaranja današnje Županijske bolnice Orašje“, kazao je, uz ostalo, tijekom propovijedi fra Mario.

U povodu obilježavanja obljetnice u Orašju su položeni vijenci i zapaljene svijeće uz Spomen obilježja za poginule branitelje. U okviru obljetnice ispred crkve UBDM-a u Tolisi priređena je izložba slika iz ratnog vremena, a u povodu 25. obljetnice tiskana je i Spomenica vojne ratne bolnice Tolisa koja u slici i riječi prikazuje nastanak i rad Ratne bolnice Tolisa.

Susret nakon mnogo godina

Ponos, herojstva, žrtva, molitva, smrt i život, sve se događalo pod krovom franjevačkog samostana u Tolisi gdje je bila smještena Ratna bolnica Tolisa. Suze radosnice i čvrsti prijateljski zagrljaji, slike su dirljivog susreta liječnika, medicinskih sestara i svih koji su bili dio te ratne priče posavskog kraja.

Ponovo su stigli iz mnogih krajeva Hrvatske u Posavinu na postrojavanje ispred franjevačkog samostana Tolisa, gdje je bila smještena Ratna bolnica Tolisa koja je život značila malom slobodnom teritoriju Bosanske Posavine. Nakon 25. godina od prvog ratnog postrojavanja ponovno su stali ispod dva vitka i gorda zvonika toliške crkve, sjećajući se vremena domoljublja kada je cijela bolnica disala jednim bilom.

U svečanom stroju bili su liječnici iz Zagreba, Čakovca , Osijeka, Vinkovaca, Slavonskoga Broda, Varaždina, sa bremenom proteklih godina i još uvijek svježim sjećanjima na te herojske dane kada su pomagali ranjenoj Posavini. Među gostima posebno je emotivno pozdravljen dolazak dr. Vesne Bosanaca iz Opće bolnice Vukovar, jer Posavina i Vukovar povezani su herojskom poviješću srčane obrane koju rijetko bilježe anali ratovanja. Srdačno je pozdravljen i general Đuro Matuzović.

Liječnici bez granica

Kao i kod mnogih u svečanom stroju, tako se i dr. Iljo Vukić s knedlom u grlu prisjećao tih herojskih dana. „Ovdje stojimo ponosni što smo bili dio te herojske povijesti našega kraja s još uvijek svježim sjećanjima na naš doprinos u Domovinskome ratu. Spašavali smo ljudske živote, liječili, njegovali ranjene i bolesne, pružali moralnu, psihološku i ljudsku potporu bojovnicima s prve crte i civilima slobodnog dijela Bosanske Posavine. Svojim djelovanjem utjecali smo na moral vojnika i civila, time i čvršću obranu ovog malog preostalog prostora neokupirane Bosanske Posavine. Bolnica je značila njezin život“, kazao je dr. Vukić ispred svečanog stroja.

Zahvalio je svima koji su sudjelovali u donošenju mudre odluke o osnivanju Ratne bolnice Tolisa, osobito dr. Prodanu i dr. Stojanoviću koji su sudjelovali u njezinoj provedbi, kao i zapovjedniku dr. Nenadu Stupariću iz Zagreba. „U to vrijeme Ratna bolnica Tolisa nije imala ni potrebne kadrove, pa su pomagale stručne ekipe kirurga i anesteziologa formirane u vrhunskim bolničkim ustanovama u RH“, naglasio je dr. Vukić i posebno zahvalio fratrima samostana Tolisa, u to vrijeme na čelu s gvardijanom fra Markom Oršolićem. „Time su naši fratri još jednom pokazali da su uz svoj narod“, dodao je.

Tužni trenuci

Među brojnim liječnicima što su stigli u Tolisu bili su dr. Škoda iz Čakovca i dr. Miroslav Ratančić iz Zagreba. „Došli smo u jedno teško vrijeme poslije pada Bosanskoga Broda. Svi smo mislili da nema spasa ovom komadiću slobodne Posavine. No kada sam stigao, vidio na terenu to domoljublje, hrabrost i požrtvovnost, maksimalno sam se angažirao i bio cijelo vrijeme rada bolnice. Nije bilo vremena za prilagodbu, jer smo već prvog dana imali prve ranjenike. Ovdje smo boravili 24 sata u bolnici, imali na tisuće operacija, na stotine smo spasili života, dijelili dobro i zlo sa ljudima na crti. Bili smo im jamac da imaju šansu, ako im se dogodi najgore , ranjavanje, jer bolnica je tek nekoliko kilometara od njih“, posvjedočio je dr. Ratančić.

Izdvojio je najteži trenutak od 16. kolovoza 1995. kada je u Matićima granata pobila šestoricu dječaka. „Dvojica sam uputio prema Hrvatskoj. Išao sam od jednog do drugog i konstatirao smrt. Plakao sam kao i cijela bolnica. Vjerujte, kada se toga prisjeti, i danas mi je podjednako teško“, prisjetio se dr. Ratančić.

KT / Samostan Tolisa