Sarajevo
uto, 14. travnja 2026. 13:26
U subotu, 11. travnja, u Sarajevu je održan 27. susret Prijatelja Maloga Isusa, pod motom „Svjetiljka koja gori i svijetli – Sve za Boga i sirotinju‟, kao spomen 145. obljetnice posvećenja za vrhbosanskog nadbiskupa, sluge Božjega Josipa Stadlera.
Susret se odvio u organizaciji Vijeća za Prijatelje Maloga Isusa u suradnji s Provincijskom upravom sestara Služavki Maloga Isusa sarajevske Provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije.
Crkve povezane sa Stadlerom
Dan je započeo pješačkim hodočašćem i pohodom sedam crkvi vezanih uz život i djelovanje nadbiskupa Stadlera u Sarajevu. U hodočašću su sudjelovali Sestre Služavke Maloga Isusa na čelu s provincijskom glavaricom s. M. Ana Marijom Kesten i pročelnicom Vijeća za Prijatelje Maloga Isusa s. M. Kristinom Adžamić te Prijatelji Maloga Isusa iz Sarajeva, Gromiljaka, Viteza, Prozora, Maglaja, Lug Brankovića i Slavonskog Broda.
Hod je započeo iz svetišta Gospe Stupske na Stupu, župe koja je uspostavljena dekretom nadbiskupa Stadlera. Nakon molitve koju su predvodile sestre Služavke Maloga Isusa župni vikar vlč. Jesus Antonio Gazquez Hernandez udijelio im je blagoslov.

Druga crkva koju su pohodili bila je Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu. Dr. Stadler prepoznao je potrebe novodoseljenih katoličkih obitelji u radničkom kvartu te uvelike sudjelovao u izgradnji ove bogomolje. Tu su neko vrijeme ostali u molitvi Presvetom Trojstvu i Blaženoj Djevici Mariji s nakanom za mir u svijetu.
Treća, crkva Svetog Josipa, Marijin Dvor, je još prije podizanja zamišljena da bude posvećena Svetom Josipu po želji nadbiskupa Stadlera i njegova nasljednika nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića. Naime, uz raniju posvetu nadbiskupije Presvetom Srcu Isusovu i Blaženoj Djevici Mariji, posvećena je i Svetom Josipu. U toj crkvi Prijatelji Maloga Isusa sa sestrama Služavkama Maloga Isusa molili su se Svetom Josipu i BDM za mir u svijetu prema pozivu i nakani pape Leona XIV.
Crkva Svetog Vinka kod sestara Milosrdnica, samostan i škola su nastali nakon što je nadbiskup Stadler darovao zemljište bijelim sestrama kako bi se brinule i odgajale siromašnu djecu. Sa sestrama Svetog Vinka i njihovom provincijskom glavaricom s. M. Augustinom Matijević na četvrtoj točki hodočašća izmolili su molitvu Svetom Vinku i BDM sa istim željama i nakanama za mir u svijetu i proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega Josipa Stadlera.
Peta je bila kapelica u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, mjesto u kojem je nadbiskup provodio mnogo vremena i gdje su izmoljene sve važne odluke. Među tim odlukama je i najznačajnija za Prijatelje Maloga Isusa, a to je odluka o osnivanju Družbe sestara Služavki Maloga Isusa. Nakon nagovora provincijske glavarice zadržali su se u molitvi Malom Isusu i Blaženoj Djevici Mariji sa istim nakanama.

Crkva Kraljice Svete Krunice na Banjskom Brijegu, u kojoj se nalazi oltar blaženih Drinskih mučenica - redovnica iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi - koje je nadbiskup Stadler pozvao iz Austrije u Bosnu da pomažu siromašnima bila je šesta točka hodočašća, gdje su sudionici molitvom otajstva krunice častili Blaženu Djevicu Mariju.
Misa u katedrali
Na kraju, svoj su hod završili u prvostolnici Presvetog Srca Isusova s molitvom na grobu njezina graditelja, sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, koju su animirali PMI iz Viteza sa s. M. Danicom Bilić.
Nakon završene molitve na grobu nadbiskupa riječi pozdrava i zahvale za pješačko hodočašće uputila je s. M. Kristina Adžamić, istaknuvši važnost zajedništva i duhovnog rasta kroz ovakve susrete. Zahvalila je časnim sestrama drugih redovničkih zajednica na srdačnom prijemu u njihovim crkvama, svećenicima na sudjelovanju u molitvama i podijeljenom blagoslovu, Prijateljima Maloga Isusa, nazočnim sestrama Služavkama Maloga Isusa koje su predvođene provincijskom glavaricom sudjelovale u pješačkom - hodočasničkom i molitvenom pohodu sarajevskim crkvama ili kapelicama koje su vezane uz život i djelovanje sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera.
Kruna cjelodnevnog pješačkog hodočašća bilo je svečana misa koju je predslavio katedralni župnik mons. Ivo Tomašević, u koncelebraciji s preč. Markom Zubakom, rektorom katedrale i kanonikom i vlč. Josipom Kneževićem, profesorom patrologije i kršćanskog nauka na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
U propovijedi mons. Tomašević istaknuo je katedralu Srca Isusova kao najbolje mjesto za proslavu uočnice Božjeg milosrđa. Naglasio je kako je ovaj hram, građen pod vodstvom sluge Božjega Josipa Stadlera, mjesto snaženja vjerničke zajednice za vršenje Kristova poslanja. Podsjetio je da je prvostolnica prostor u kojemu se kroz molitvu i sakramente otvara srce za ono što je Božje, nastavljajući tako tradiciju Stadlerova neumornog naviještanja radosne vijesti.
Župnik se osvrnuo i na djelovanje Prijatelja Maloga Isusa, koji su pozvani živjeti u trajnom prijateljstvu s Kristom služeći najpotrebitijima. Poručio je kako sestre Služavke Malog Isusa vide u svojim suradnicima produženu ruku dobrote, slijedeći karizmu utemeljitelja koji je uvijek poticao da se daje sve za Boga i sirotinju. Na kraju je zaključio da se istinski mir pronalazi samo u suobličenosti ljudskoga srca božanskomu, dok se kršćanska autentičnost prepoznaje upravo po ljubavi i milosrđu prema bližnjima.
Nakon molitve vjernika uslijedio je prinos darova koje su pred oltar donijeli članovi Društva PMI. Poslije popričesne molitve, provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten primila je u Društvo PMI pet novih članova koji su tom prigodom izrekli svoja obećanja. Kao znak pripadnosti Društvu PMI-ja uručila im je prigodne darove: Statut Društva PMI, Molitvenik i medaljicu s likom Djeteta Isusa koju će nositi oko vrata. Nakon čestitanja novim članovima, provincijska glavarica uputila je riječi zahvalnosti župniku mons. Tomaševiću te u znak zahvalnosti darovala mu kip Svete Obitelji.
Na samome kraju mise uslijedila je molitva pred slikom Milosrdnog Isusa, a potom i zajednička molitva na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera za njegovo proglašenje blaženim i svetim.
Liturgijsko slavlje animirali su pjevači iz župe Gromiljak pod vodstvom s. M. Marinele Zeko.
Nakon završnog blagoslova sudionici su se još neko vrijeme zadržali okupljeni oko Stadlerova groba, ispunjeni zahvalnošću, mirom i radošću zbog milosti primljenih tijekom cijeloga dana i hodočašća.
Ž.I., M. Bošnjak, KT