Skupštinom je predsjedala predsjednica Konferencije s. Augustina Matijević, a sudjelovali su svi provincijalni poglavari i poglavarice zajednica sa sjedištem u BiH i sedam predstavnika redovničkih zajednica čiji članovi djeluju u Bosni i Hercegovini, s provincijalnim sjedištem izvan BiH, javlja redovnistvo.ba.

Uime Biskupske konferencije BiH nazočio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit mons. Tomo Vukšić. Hrvatsku redovničku konferenciju predstavljala je predsjednica s. Lidija Bernardica Matijević koja je okupljene pozdravila i predstavila djelovanje institucije koju vodi. Sudionike Skupštine također je pozdravio domaćin gvardijan fra Vili Radman.

Načela nasljedovanja

Predavanje na temu Nasljedovanje Isusa prema Evanđelju po Marku održao je fra Anto Popović, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. U prvom dijelu predavanja prikazao je pet kateheza pape Leona XIV. o dogmatskoj konstituciji o božanskoj objavi Drugog vatikanskog sabora Dei Verbum. Spomenute kateheze Papa je izrekao 2026., za vrijeme općih audijencija srijedom. Prva kateheza je bila 14. siječnja, s temom: Bog govori ljudima kao prijateljima; druga kateheza je bila 21. siječnja, s temom: Isus Krist objavljuje Oca; treća kateheza je bila 28. siječnja, s temom: Jedan sveti polog: Odnos između Pisma i Predaje; četvrta kateheza 4. veljače, s temom: Sveto pismo: Božja riječ u ljudskim riječima; i peta kateheza 11. veljače, s temom: Božja riječ u životu Crkve.

Predavač je potom skrenuo pozornost na važnost Dei Verbum broj 19 koji govori o povijesnoj istini evanđelja i o tri kronološka sloja koji su utkani u kanonski oblik evanđelja. Prvi i temeljni sloj je Isusovo povijesno djelovanje, zatim Isusova smrt i uskrsnuće i uzašašće i slanje Duha Svetoga. Drugi sloj sadržan u evanđeljima je navjestiteljsko djelovanje apostola, a u trećoj fazi sveti pisci (evanđelisti) su napisali konačni tekst evanđelja, preuzimajući naslijeđene predaje apostolskog propovijedanja i imajući na umu potrebe kršćanske zajednice za koju su pisali dotično Evanđelje.

Nadalje je predavanje usredotočeno na nasljedovanje Isusa kroz prizmu ključnih perikopa: poziv pojedinačnih učenika (Mk 1,16-20) i utemeljenje zajednice dvanaestorice apostola (Mk 3,13-19). Potom su protumačene Isusove pouke o načelima nasljedovanja u (Mk 8,34), zatim u (Mk 9,35-37) i u (Mk 10,42-45).

Predavač fra Anto je potom konstatirao da su u događajima Isusove muke svi učenici zakazali i da nisu bili vjerni načelima nasljedovanja Isusa, jer nakon Isusova uhićenja (Mk 14,46) svi učenici su pobjegli (Mk 14,50), a Petar ga je triput zatajio (Mk 14,66-72). „Uskrsli Isus je oprostio nevjernost svojih učenika i po drugi put ih je pozvao preko poruke koju im je s praznoga groba uputio mladić ‘zaogrnut bijelom haljinom’. A ta poruka je glasila: ‘Uskrsli ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti kako vam reče!’“, rekao je i u zaključku kazao, potičući sudionike Skupštine: „Nasljedovanje Isusa je milosni dar! Od pojedinačnih poziva Isus oformljuje zajednicu s ciljem da budu s Njim, da ih može poslati. Ako učenici bdiju i mole, tada će i u teškoćama moći ustrajati u vjernosti Isusu. Ali, ako se dogodi da Isusov učenik poklekne, tada je ohrabrujuće Isusovo milosno opraštanje i poziv na obnovu zajedništva. Važno je, da poput apostola Petra, svaki posrnuli učenik zaplače i da više nikada ne izda svoga Učitelja i da u vjernosti Isusu i Evanđelju bude spreman položiti vlastiti život.“

Slabost učenika

Potom se nazočnima obratio apostolski nuncij u BiH mons. Francis Assisi Chullikatt te u kontekstu teme Skupštine istaknuo kako Isusov poziv „Slijedi me“ dotiče srž poziva i koji je, prije nego što postane poslanje, živi odnos s Gospodinom. „Prvi učenici odmah odgovaraju, ostavljajući sve. U tom tako spontanom činu prepoznajemo i vlastitu povijest: velikodušan odgovor, često praćen žarom, iskrenošću i raspoloživošću, ali katkad iskušavan poteškoćama. Evanđelist, naime, ne skriva slabosti učenika: oni ne razumiju u potpunosti, boje se, gube se. Pa ipak, Isus ih ne napušta, nego ih strpljivo odgaja da uđu u otajstvo njegova života, koje ide do Križa“, rekao je i tajnu križa protumačio je mons. Chullikatt riječima Evanđelja: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mk 8,34).

„Uzeti svoj križ ne znači tražiti patnju, nego prihvatiti, u svjetlu vjere, životne kušnje kao mjesto susreta s Kristom. Upravo u tihom i ustrajnom darivanju sebe učenik otkriva duboku radost nasljedovanja, noseći s ljubavlju križ koji život donosi, pretvarajući ga u prinos i nadu za svijet“, rekao je i nadalje, na temelju učiteljstvu dvojice papa, Franje i Leona XIV, istaknuo: „Samo ako smo duboko ‘ukorijenjeni u Njemu’, naš poziv postaje plodan i sposoban govoriti srcu muškaraca i žena našega vremena“.

Zaključno je posvijestio kako slijediti Isusa po Svetom Marku u konačnici znači neprestano se vraćati bitnome: „ostati s Gospodinom, dopustiti da nas On vodi i vjerno ga slijediti, čak i kada put vodi prema Križu.“

U popodnevnom radu predsjednica Konferencije i voditelji povjerenstava koja djeluju pri KVRPP-u BiH podnijeli su izvješća, a potom su se u raspravi razgovaralo o aktualnim temama u životu Crkve, redovništva i društva.

Ž.I., KT