Uz domaćeg župnika vlč. Josipa Batinića suslavilo je još 10 svećenika te se unatoč visokim temperaturama na tom „svetom brdu“ okupilo oko 2 000 vjernika.

Otvoreno oko i srce
U prigodnoj homiliji nadbiskup Vukšić naglasio je kako su sveci putokazi za vjeru, a jedan od njih je Sv. Rok, oko čijega se primjera i svetosti stoljećima u tom kraju okupljaju vjernici. Pojasnio je kako je jedina prava svrha štovanje svetaca naše posvećenje. „Molimo danas Sv. Roka –  hodočasnika da svojim zagovorom isprosi Božji blagoslov za svakoga od nas (...) Molimo da uvijek imamo otvoreno oko i srce za braću i sestre u potrebi, napose one koji boluju od teških bolesti, da im dadne milost strpljenja u patnjama, a znanstvenicima da nađu pravi lijek za njihove bolesti“, istaknuo je nadbiskup.

Aktualizirajući Evanđelje u kojem Isus pokazuje svoju ljutnju što su neki ljudi Hram Božji onečistili svojim djelovanjem, naglasio je:  „Danas kada posvećujemo ovu crkvu upamtimo da je Isus vrlo osjetljiv na čast svoga hrama, kako hrama crkve tako i našeg hrama – žive Crkve.  Zamislimo koliko je Isus sveto ljut kada njegova stvorenja, oni koji se ponose njegovim imenom, eventualno unesu nemir u vlastite savjesti, živote, planove, u odnos prema drugim ljudima i na takav način dovedu u pitanje sebe kao hram. S druge pak strane, možemo samo zamisliti koliko je samo radostan kada njegov učenici kao njegovi hramovi dolaze u ove vidljive hramove koji su pripremljeni na pravi način. Stoga želim svima nama da kao hramovi Božji ulazimo u crkve koje su vidljive zgrade – hramovi. Nauk je Isusov da je svako od nas, prije negoli ijedan ovakav vidljivi hram, pozvan biti hram Božji“, poručio je mons. Vukšić.

Posveta koja je dugo čekana
Potom je povelju – koja je zajedno s relikvijom Bl. Marije Celine od Prikazanja, francuske redovnice klarise, blaženom proglašene 16. rujna 2007., ugrađena u glavni oltar – pročitao vlč. Josip  Senjak, domaći sin. Uslijedio je svečani obred posvete oltara i četiriju križeva.

Kao sin ovoga kraja u svom govoru s tugom i boli, ali i s ponosom vlč. Senjak prisjetio se kobne 1992. kada su svi župljani prognani sa svojih ognjišta. Sjetio se i zahvalio prvotno poginulim branitelji koji su svoje živote dali za obranu domovine kao i svima koji su sudjelovali u gradnji crkve i obnovi cijeloga kraja. Spomenuo se i zahvalio svim svećenicima i redovnicama koji su tu u teškim uvjetima djelovali. Posebnu je zahvalu uputio sadašnjem župniku Batiniću koji ovdje djeluje 14 godina i koji je, kako je ustvrdio, povratnicima ne samo duhovni pastir, nego im je u svemu uvijek na raspolaganju i pomoći.

U znak zahvalnosti za njegovu zauzetost i ljubav župljani su mu darivali šargiju, instrument-simbol Bosanske Posavine, koju je on, iako Kuprešak, zavolio.

Svoju radost iskazao je na kraju i župnik Batinić te zahvalio svima koji su im pomagali u obnovi župe.

Spomen ploču o posveti crkve, smještenu na ulazu poslije mise otkrio je kum crkve Ivan Tolić.

Nakon misnog slavlja počast, uz polaganje cvijeća i lampion kod spomen obilježja poginulim braniteljima odali su ministar Ivan Anušić, dopredsjednik RS-a Davor Pranjić i akademik Dragan Primorac.

Slavlje je pjevanjem animirao HKUD Vijenac iz Požege i zbor župe Sv. Nikole u Pleternici, na čelu s voditeljem Mateom Barišićem.

Druženje je nastavljeno i poslije uz zajednički ručak.

Podsjetimo, župa Krista Kralja – Cer osnovana je 1933. odvajanjem dijelova od župa Foča, Plehan i Derventa.
Prva župna crkva sagrađena je 1937., ali je oštećena u Drugom svjetskom ratu te je 1970. porušena i morala se praviti nova. Tek što je završena 1992. minirana je. Uslijedio je pad Cera i progon Hrvata-katolika kojih je tada župa brojala 3 000. Svi su morali napustiti svoja ognjišta, a koji su ostali nisu preživjeli. Sada ih tu živi tek 50-ak.

Brankica Lukačević/ J.P., KT