Uz sudjelovanje bogoslovske zajednice, na misi su koncelebrirali apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto i 15-ak svećenika, među kojima su bili i nekadašnji rektori sjemeništa.

Nazočne je na početku pozdravio sadašnji rektor preč. Josip Knžević zaželjevši dobrodošlicu u kapelicu Naviještenja Gospodinova rođenja.

Bogoslovija kao odraz hrvatskog naroda

Podsjetio je da Bogoslovija kao odgojna i obrazovna institucija postoji već 128 godina te je tijekom toga razdoblja prolazila kroz različite nedaće: od nacionalizacije imovine do izbjeglištva u Bolu na otoku Braču.

Kako piše Katolička tiskovna agencija, rektor Knežević je u svom povijesnom presjeku istaknuo „gorčinu komunizma“ kada je, „nakon II. svjetskog rata, dio sjemenišne zgrade bio nacionaliziran sve do 1969. kada ga je tadašnji nadbiskup Smiljan Franjo Čekada morao otkupiti od komunističkih vlasti“. Rekao je i da iseljavanje onih, koji su uzurpirali zgradu Bogoslovije, nije išlo glatko o čemu svjedoče pojedini živi svećenici i profesori koji su bili u to vrijeme bogoslovi ili odgojitelji. Spomenuo je da se o tome može pročitati u intervjuu koji je listu bogoslovne zajednice Gorući grm dao mons. Petar Jukić. Podsjetio je da je početkom 1970-ih godina započela obnova bogoslovne zgrade i uređenje današnje kapelice kao bogoslužnog prostora. Dodao je i da su, zauzimanjem dvojice sada umirovljenih profesora vlč. Bože Odobašića i mons. Mate Zovkića, dobili mozaik Naviještenja Gospodinova rođenja.

Napomenu je da će u oltar biti ugrađene moći Bl. Ivana Merza. „Odlučili smo se za Bl. Merza jer postoji podatak da je, tijekom boravka u Sarajevu, upravo ovim hodnicima volio moliti krunicu i brevijar“, rekao je preč. Knežević izričući zahvalu biskupu banjolučkom mons. Franji Komarici koji je dao Blaženikove moći na čašćenje.

Svijest da pristupamo časnom stolu

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić najprije je podsjetio na bogatu simboliku oltara istaknuvši je da se tu Krist žrtvuje i obnavlja nekrvna žrtva. Također, podsjetio je kako moći koje se ugrađuju upućuju da se svetost rađa s oltara. „Sveci postaju hraneći se riječju i tijelom Kristovim i slijedeći Krista raspetoga“, kazao je kardinal dodajući da su moći poziv vjernicima da se posvećuju po blagovanju s oltara i prihvaćanju Božje riječi. Spomenuo se i riječi prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera da živjeti znači ljubiti i činiti ono što je Bogu drago.

Potom je progovorio o simbolici samoga čina pomazanja tj. posvete oltara. „Mazanje svetim uljem pokazuje da smo i mi pomazani kod kršenja i krizme, a mi koji smo primili sveti red, i prigodom ređenja. Pomazanici Božji – to je naše dostojanstvo. Kao što se oltar posebno čuva da bude sveto mjesto, tako svaki koji je pomazan treba shvatiti svoje dostojanstvo odnosno da je sveto mjesto Božje prisutnosti“, kazao je kardinal Vinko te pojasnio: „Oltar je žrtvenik. To je simbolika svakodnevnog čovjekova žrtvovanja. Nema predanja Bogu bez žrtvovanja (...) Nema vatre bez izgaranja. Zato onaj koji želi gorjeti za Božju ljubav mora biti spreman izgarati žrtvom. Pet grumena tamjana označava pet Kristovih rana po kojima smo otkupljeni. Moramo ići tim putem ako želimo sudjelovati u suotkupljenju ljudi.“ Završno je kazao kako je mnogim ljudima čast biti za stolom s nekim poznatim osobama. „A gdje može biti veća čast od toga da se sjedne za stolom s Onim koji se sav nama daje? Ne smijemo izgubiti svijest da pristupamo tom časnom stolu, mjestu posvećenja“, zaključio je nadbiskup.

Svaka odgojiteljska ekipa dala svoj doprinos

Uslijedio je obred osvete oltara. Kardinal je potpisao povelju o posveti koju je, kao i moći Bl. Ivana Merza ugradio u oltar, pomazavši ga uljem svete krizme i zapalivši na njemu tamjan u pet posuda.

Na kraju mise rektor Knežević zahvalio je svim sudionicima misnoga slavlja, a na osobit način dobročiniteljima. „Svaka je odgojiteljska ekipa nešto napravila – od postaja križnog puta koje su darovi bivših rektora i jednog vicerektora, preko nabavke orgulja, ugradnje ovih vitraja koji prikazuju Otajstva svijetla i Emaus čije donatore možete pročitati na samim vitrajima, do zadnjih dobročinitelja koji su pomogli ovu obnovu, a to su: vlč. Mirko Šimić u ime Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, vlč. Veselko Župarić, vlč. Josip Vranješ, vlč. Josip Grubišić, vlč. Luka Pranjić, vlč. Željko Odobašić i vlč. Luka Lucić. Zavjetne misnice koje možete vidjeti na nama dar su trenutne odgojiteljske ekipe“, kazao je preč. Knežević.

Nakon svete mise uslijedio je zajedničko druženje kod objeda.

KT