Nakon pastoralnog boravka u više župa u gradu Boleslawieca i oko njega u biskupiji Legnica u jugozapadnoj Poljskoj, na poziv banjolučkog biskupa dr. Franje Komarice, poljski vjernici posjetili su Banjolučku biskupiju. Njih 80 došlo je u dvije hodočasničke skupine predvođene dvojicom župnika te političkim predstavnicima. Susreli su se s predstavnicima udrugā Poljaka iz banjolučkog kraja i Prnjavora te boravili u Banjoj Luci, Gumjeri, Devetini, Prnjavoru, Novom Martincu, Ćelinovcu i Trošeljima.Tijekom cjelokupnog boravka domaćin im je bio biskup Franjo sa svojim suradnicima, župnikom iz Prnjavora mons. Vladom Lukendom i svojim tajnikom vlč. Zlatkom Matićem.

Poljaci u Čelinovcu

Prvoga dana Poljaci su se susreli biskupom Franjom u Banjoj Luci. Razgledali su grad, a zatim su zajednički slavili misu u katedrali. Mons. Franjo im je zahvalio za njihov hodočasnički pohod biskupiji u kojoj su 50 godina živjeli njihovi preci, od kojih su brojni pokopani na grobljima ovdašnjih župa. U prigodnoj propovijedi, koja je bila izrečena na poljskom jeziku, biskup je govorio o vjerodostojnom kršćanskom životu u duhu Kristova Evanđelja, na koji su pozvani vjernici i u Poljskoj i u Bosni i Hercegovini. Potaknuo ih je na kršćansku solidarnost i širinu srca prema svim ljudima u u njihovim duhovnim i materijalnim potrebama. Nakon mise nastavili su zajedničko druženje u dvorani Biskupijskog ordinarijata gdje su zajednički objedovali, razgovarali te pjesmama okrunili prvi dan boravka u Banjolučkoj biskupiji.

Put kroz Gumjeru

Drugog dana, 14. rujna, poljski su hodočasnici u prijepodnevnim satima posjetili trapistički samostan Marija Zvijezda, a poslijepodne se susreli s biskupom i njegovim suradnicima na području ugasle župe u Gumjeri na desnoj obali Vrbasa. Tu su Uzvišenje Sv. Križa – patron te župe proslavili svečanim misnim slavljem koje je predslavio biskup Franjo u koncelebraciji s mons. Lukendom, vlč. Matićem te dvojicom svećenika iz biskupije Legnica, vlč. Andrzejem i vlč. Jerzyom. Osvrnuvši se na taj blagdan, biskup je u homiliji istaknuo važnost križa. „Mi kršćani nismo niti smijemo dozvoliti da se ovaj za sve nas najsvetiji znak baci kao bezvrijedan predmet na otpad naše osobne, nacionalne ili svjetske povijesti, nego ljubomorno čuvati u svojim obiteljima i župnim zajednicama križ kao središte svete vjere. Istinski kršćani dobro znaju da ih svaki križ podsjeća na Sina Božjega koji na križu umire iz ljubavi prema nama i prema našem vječnom spasenju, koji se s križa vraća Nebeskom Ocu i nama svima koji u njega vjerujemo otvara siguran put u Nebo i vječni život“, poručio je mons. Franjo koji je podsjetio na stradanja tog kraja.

„Ovdje je ratne 1943. dao svoj život mučeničkom svojom smrću, suobličen s Kristom ubijenim zbog Božje istine koju je naviještao, zadnji gumjerski župnik – budući blaženik Crkve vlč. Anto Dujlović. Bogu hvala da smo uspjeli osvježiti ove temelje ovdašnje župne crkve i započeti obnavljanje crkve – buduće hodočasničke. Hvala Bogu i za vas današnje brojne hodočasnike iz Poljske i za sve one koji će slijediti vaš primjer“, zaključio je biskup. Vjernici su poslije mise u procesiji išli do središnjeg župnog groblja gdje je biskup ispred velikog križa predvodio molitve za sve pokojne u tom i grobljima u toj i drugim nekadašnjim poljskim župama u Banjolučkoj biskupiji.

Trećeg dana poljski hodočasnici su u prijepodnevnim satima boravili u župi Prnjavor te obišli lijepo uređeno groblje u župi Devetina. U poslijepodnevnim satima pohodili su nekadašnju najveću poljsku župu Novi Martinac, blizu Srbca. Zbog teško prohodnog neasfaltiranog puta na tom području u  „avanturističkom putovanju“ hodočasnike su domaći pravoslavni Srbi prevozili traktorima oko pet kilometara do župnog groblja. Tu je prvi put nakon 72 godine slavljena sveta misa. Na blagdan Gospe Žalosne misno slavlje predslavio je mons. Komarica u koncelebraciji s mons. Vladom, vlč. Matićem te dvojicom poljskih svećenika. U prigodnoj homiliji biskup je, između ostalog, rekao kako Marija ljubi Isusa, a s njime zajedno cijeli ljudski rod. „Zato ona zajedno s Isusom trpi zbog ljudi koji ne mare za Kristovu ljubav, za njegovu Radosnu vijest. Trpi zbog njihove nezahvalnosti, odbojnosti i protivljenja Božjoj spasiteljskoj nakani. Marija ljubi svoga Sina Isusa i s njime sve nas ljude, ne polovično nego iz dna svoga Prečistog Srca. Zato ona i iz dna svoga Presvetog majčinskog Srca trpi. Ali, ona ne dozvoljava da ju ta njezina prevelika bol odvrati od njezine trajne ljubavi prema nama. Dapače, ona dobiva novo iskustvo da trpeća ljubav rađa životom!“, kazao je biskup.

Groblje u Gumjeri

Prema njegovim riječima, časteći Žalosnu Gospu, mi, njezina djeca i miljenici njezinog Sina Isusa Krista želimo posvijestiti sebi istinu i obvezu da se u svojim bolima i žalostima, koje su prouzročene našim odnosima prema voljenim osobama (rođenoj djeci, bračnom drugu, braći i sestrama, prijateljima), trebamo ugledati u dragi i dragocjeni lik Gospe Žalosne. „I ne samo to, nego te naše boli, žalosti, razočaranja i duševne patnje donesimo pred dragi lik Žalosne Gospe“, poručio je propovjednik koji je pred kraj bogoslužja izmolio dodatne molitve za sve pokojne čiji se posmrtni ostaci nalaze na tom groblju i drugim grobljima te nekadašnje prostrane župe.

Susret u Gumjeri

Četvrtog dana jedna skupina hodočasnika boravila je u poljskom selu Trošelji u župi Nova Topola gdje su zajedno s mons. Franjom i svojim župnikom vlč. Andrzejem slavili svetu misu, a biskup im je uputio prigodnu riječ i blagoslovio oltarnu sliku Sv. Antuna Padovanskog, misno ruho, ambon, postaje križnog puta i druge liturgijske stvari za tu crkvu, koje su Poljaci darovali.

U Novom Martincu

Nakon toga su se uputili u drugo poljsko selo – Čelinovac na području župe Nova Topola gdje su bili spremni objed za obje hodočasničke grupe i zajednički program. Druga hodočasnička grupa je boravila u Čelinovcu gdje su Poljaci s biskupovim tajnikom vlč. Zlatkom i svojim župnikom vlč. Jerzyom slavili misu. Tu su se susreli s 50-ak domaćih mještana poljske nacionalnosti, koji su ostali na svojim ognjištima. Bio je to vrlo dirljiv susret, na kojem je bilo i suza i pjesme i zajedničkog objeda koji su domaći pripremili.

Novi Martinac: Sveta misa

U svim razgovorima bilo je riječi o potrebi još veće povezanosti poljskih vjernika s njihovim korijenima u Bosni, kao i o većoj povezanosti domaće poljske nacionalne manjine sa svojim sunarodnjacima u Poljskoj.

KT