Predstavljanje knjige Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca mons. dr. Juraja Batelje, postulatora kauze upriličeno je u dubke ispunjenoj Dvorani Pavla VI. Između ostalih, nazočili su Vinko kard. Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski; mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH; mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski; mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, veliki broj svećenika, redovnica, redovnika te vjernika laika.

Uz autora knjige, mons. Batelju, o knjizi je govorio i mons. Perić. Prigodnim obraćanjem i pozdravom, program je otvorio bogoslov Dražen Skenderović, generalni duktor VBS-a, koji je najavio prvu glazbenu točku, u izvedbi operne pjevačice Katarine Kikić uz klavirsku pratnju Daria Vučića.

Potom je uslijedilo obraćanje preč. Josipa Kneževića, rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, koji je uz pozdrave ujedno i predstavio autora knjige i postulatora kauze Bl. Stepinca, mons. Juraja Batelju.

Biskup Perić, koji je svoje izlaganje naslovio Udari pastira i ovce će se razbježati, govorio je o stanju Crkve u Hrvata koja je u komunističkom razdoblju ostala bez pastira te se posebno osvrnuo na sustavno trovanje kard. Stepinca dok je bio u zatvoru kao i na dio u seciranju koji je uslijedio nakon njegove smrti, istaknuvši „put“ kardinalova srca.

„Prije konzerviranja, pomoćnik pri obdukciji dr. Petar Grünwald (1919. – 2004.) na molbu dr. Branislava Bogićevića, liječnika osobnog Stepinčeva, uzeo je srce, s drugim dijelovima tijela i odnio u podrum u preparatornu sobu. On je o tome sutradan obavijestio dr. Branka Volarića, partijca koji je telefonirao vlč. tajniku Miji Pišoniću, koji je inače, tijekom cijele obdukcije bio nazočan u ime duhovnoga stola, i odnio mu srce na kaptol. I o tome je dr. Volarić obavijestio dr. Grünwalda. U međuvremenu, vlč. Pišonić telefonski zamolio je s. Stelu, u zavodu za kliničku kemiju da mu pribavi oveću specijalnu bocu za odlaganje tkiva (...) tajnik je stavio kardinalovo srce u tu bocu s formalinom i predao s. Steli da ga čuva u samostanu u Frankopanskoj. Ona ga je stavila u samostansku biblioteku i o tomu su bile obaviještene poglavarice (...) Za nekoliko dana vlč. tajnik, zamolio je s. Stelu da mu vrati to srce. Ona je to odnijela na nadbiskupski dvor. UDBA je pratila telefonski razgovor (...) Oko dva tjedna nakon obdukcije dr. Grünwald je preko dr. Vladimira Pavlovića pozvan na informativni razgovor gdje je zanijekao da išta zna o srcu (...) Dr. Volarić, očito prisiljen, došao je u nadbiskupski dvor po srce i predao ga na Šalatu Mladenu Opačiću, udbašu koji ga je odnio u središnjicu UDBA-e na Zrinjevac (...) predao ga je i srce je u domu zdravlja doslovno spaljeno“, objasnio je mons. Ratko.

Potom je uslijedio izlaganje mons. Batelje koji je, kroz multimedijalnu prezentaciju donio veliki broj fotografija, poglavito Stepinca u bh. mjestima i gradovima te niz važnih dokumenata koji su bili cenzurirani. „Ja sam knjigu sazdao od dokumenata, najčešće udbaških, koje treba provjeriti na mnogim stranama, nisu svi pouzdani (...) Kada je kardinal preuzeo nadbiskupiju prvo mu je bilo izliječiti neznanje vjerskom narodu što je pokušao slavljenjem euharistijskih i marijanskih kongresa. U svojoj nadbiskupiji proslavio je 19 euharistijskih i tri marijanska kongresa“, istaknuo je postulator Juraj među brojnim informacijama.

Svoje izlaganje završio je citiranjem samoga blaženika: „Mogu ja ostaviti kosti u Krašiću nemam baš ništa protiv toga ako je volja Božja, ali ako misle ovakvim mjerama slomiti Katoličku Crkvu onda su velike naivčine jer Katolička Crkva ne upire se ni na kard. Stepinca, ni na bilo kojeg čovjeka, nego na Isusa Krista, kojega zamjenjuje na zemlji Petar Sveti Otac.“ „I ovo meni daje sigurnost da sve sile koje se protive Stepinčevoj kanonizaciji ne mogu uspjeti jer on ne stoji svojom ljudskom snagom nego iza njega stoji Onaj koji ga je uzeo k sebi“, poručio je mons. Juraj Batelja.

Na kraju su uslijedila kratka, ali obraćanja s jakim porukama, mons. Pezzuta i kard. Puljića.

Nuncij Pezzuto je tako otkrio da kada je bio 16-ogodišnjak u ruke mu je dospio Stepinčev životopis. „Otuda moja spoznala o Crkvi na Balkanu kao mučeničkoj Crkvi. S tih 16 godina nisam mogao ni sanjati da bih mogao postati nuncij u toj mučeničkoj Crkvi na Balkanu. Moja poruka vama, članovima te progonjene Crkve na Balkanu – ne mislim samo na Stepinca nego i na druge na različitim položajima – vi, mi moramo nastaviti tu temeljitu tradiciju koju smo baštinili od tih svetih mučenika. To vrijedi najprije za vas koji potječete iz ovog područja, ali vrijedi i za nas koji dolazimo izvana, jer ovdje ima svećenika sa raznih strana ima i Talijana i svi bi mi trebali poštivati tu baštinu koja nam je ovdje predana koju su živjeli sveti mučenici. Dakle, hrabro Crkvo u Bosni i Hercegovini. Osjetite da vašim žilama kola krv mučenička. Ta snaga ne dolazi od nas samih, nego dolazi odozgor – od Boga, tako neka bude“, poručio je apostolski nuncij.

Nadbiskup Vinko prisjetio se trenutka proglašenja blaženim kard. Stepinca u Mariji Bistrici, kada je sveti papa Ivan Pavao II. rekao da je Bl. Alojzije Stepinca kompas katolicima Crkve u Hrvata. „To je za mene istinski bilo jedno iskustvo kad sam, kao dijete 1953. u školi, nakon proglašenja Alojzija Stepinca kardinalom, doživio strašna šikaniranja i kad sam kao dijete plakao pred svojim ocem koji me tješio da moramo izdržati. I zaista je bio kompas – kad god sam dolazio u Zagreb – njemu sam na grob išao, jer sam se zavjetovao – moram tog čovjeka upoznati. To sam uspio još u ono doba, dočepao sam se informacija, ali strahujući da ne zatvore sjemenište i unište čuvao sam ih u dimnjaku. Kada sam postao duhovnik, redovno sam o tome govorio. Tada su me upozoravali 'spustio lopticu, zatvorit će sjemenište', i zaista, koji god je sjemeništarac otišao u vojsku odmah su gu pitali što sam ja govorio o Stepincu. Ono meni osobno, čemu se i danas divim je ono njegovo dostojanstvo. Ponižen, popljuvan, on dostojanstveno stoji jer ima pouzdanje u Boga“, zaključio je kard. Puljić.

Program je završen glazbenom točkom spomenutih glazbenika, a druženje je nastavljeno u kućnom baru.

KT