Sarajevo

Pripreme za skori početak Đakonske pastoralne godine najvećim dijelom završene

XI. susret biskupa BK-a BiH s franjevačkim provincijalima


U četvrtak, 5. studenoga, u Nadbiskupskoj rezidenciji u Sarajevu, održan je XI. susret biskupa Biskupske konferencije BiH s franjevačkim provincijalima u BiH, to jest, njihovim delegatima.

Predsjedao je vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić, a sudjelovali su nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren te fra Damir Pavić, delegat provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Joze Marinčića i fra Iko Skoko, delegat provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenka Šteke. Naime, oba provincijala bili su primorani u posljednji trenutak otkazati dolazak.

Tijekom prvog dijela susreta biskupi i delegati dvojice provincijala upoznati su da su pripreme za skori početak Đakonske pastoralne godine najvećim dijelom završene. Dogovorili su preostale pojedinosti u vezi s mjestom održavanja predavanja za buduće đakone, sadržaj dnevnika rada te druge pojedinosti.

Delegati provincijala iz Sarajeva i Mostara su upoznati da je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto sa zadovoljstvom primio informaciju da je pokrenut projekt zajedničke Đakonske pastoralne godine i o tome izvijestio Svetu Stolicu.

Sudionici susreta saslušali su izlaganje pomoćnog biskupa banjolučkog mons. Semrena o Joakimu iz Fiore, cistercitu i franjevcu, i o Sv. Bonaventuri koji su imali veliki utjecaj na tu mladu franjevačku zajednicu.

Pošto se osvrnuo na životni put opata Joakima, progovorio je o Sv. Bonaventuri te istaknuo da je on, ugledajući se u svoga uzora Sv. Franju Asiškoga, stavio u središte svoje misli djela Isusa Krista. Kazao je da je Sv. Bonaventura bio jedan je od najučenijih članova Reda, ali jedan i od najponiznijih franjevaca; najbogatiji znanošću, ali i najspremniji na poslušnost, učitelj znanosti i učitelj života dodajući da ne vrijedi znanost bez ljubavi, ni mudrost bez poniznosti. Ukazao je na njegovu crkvenost i važnost u pripravi Drugog ekumenskog koncila u Lyonu napominjući da je sv. Bonaventura govorio o praktičnoj vrijednosti struktura i važnosti uključivanje u stvarnost hijerarhijske Crkve.

 Imajući pred očima činjenicu da je Sv. Bonaventura istovremeno rastao u teološkom znanju i svetosti te da se jednom i drugom učio pred Kristovim križem i za radnim stolom, sudionici su razmišljali o načinu da, posebno mlađim svećenicima, ponude mogućnost rasta u teologiji i u svetosti kroz program zajedničkog permanentnog obrazovanja.

Pohvalno se izrazivši o susretima svećenika i međudekanskim susretima na razini cijele Bosne i Hercegovine, sudionici zasjedanja složili su se da je potrebno korak po korak pokretati i druge zajedničke inicijative i projekte na dobro svih biskupijskih zajednica i obje franjevačke provincije odnosno cijele Crkve u BiH i društva u cjelini.

Ž.I., KT