Zahvalno koncelebrirano misno slavlje u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije predvodio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit Vinko kard. Puljić. Liturgijsko pjevanje predovdio je župni zbor pod ravnanjem i uz harmonijsku pratnju s. Dubravke Dropulja.

Okupljanje sudionika slavlja počelo je kod crkve Svete Marije, gdje je uime organizatora JU Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca, Doma kulture Jajce i Udruge Stjepan Tomašević Jajce kardinala Puljića, druge goste te Jajčane i Pougarce pozdravio mr. Anto Brtan koji se osvrnuo na životopis kralja Stjepana Tomaševića i povijest te obljetnice. Istaknuo je zlu sudbinu i sadašnju problematiku crkve Sv. Marije i tornja Sv. Luke, koji su zaštićeni nacionalni spomenik kulture prve kategorije BiH.

„Na današnji dan davne 1461. u crkvi Sv. Marije, pored koje stojimo, okrunjen je posljednjih bosanski kralj Stjepan Tomašević. Svečanost krunidbe vodio je papinski izaslanik Nikola Modruški, a kraljevsku krunu poslanu od pape Pia II. u Jajce je donio ninski biskup Božo. Ovim činom, papa Pio II. priznao je bosansku neovisnost“, rekao je Brtan.

Podsjetio je da je po kraljevoj želji, papa Pio II. proglasio Sv. Grgura Čudotvorca zaštitnikom bosanskog kraljevstva, a crkvu Sv. Marije proglasio je oprosnom crkvom svim vjernicima koji je posjete na marijanske blagdane. „Ni jedan papa poslije njega nije povukao ovu bulu o proglašenju crkve Sv. Marije oprosnom crkvom, u čijem tornju su se između 1459. i 1463. čuvale moći Sv. Luke Evanđeliste, po čemu je toranj i dobio ime. Turci su crkvu Sv. Marije pretvorili u Fethija džamiju, to jest Sultan Sulejmanovu džamiju, 1528. Već austrougarske vlasti proglasile su je spomenikom kulture 1892. Mislim da ćemo se svi složiti o značaju ovog nacionalnog spomenika za naše kulturno-povijesno naslijeđe. Svaki njegov kamen šalje vapaj, kao i kosti naših dalekih predaka što strše iz otvorenih grobova. Svi govorimo da se nešto žurno mora napraviti kako bi se spriječilo njegovo dalje propadanje, ali ništa konkretno ne poduzimamo. Svjesni smo da su za to potrebna i velika novčana sredstva, kojih uvijek nedostaje, ali je prije svega potrebna volja da se neke stvari počnu rješavati“, iznio je Brtan.

Istaknuo je da danas crkva Sv. Marije ili Fethija džamija postaje izvor nesuglasica između Bošnjaka i Hrvata u Jajcu. „Bila je krunidbena crkva. Potom je s dolaskom Turaka pretvorena u džamiju i toj svrsi služila je do požara 1832. u kojemu je uništena. Ali danas je samo ruševina koja će se još više urušavati ako se ništa ne poduzme. Zbog toga s ovog mjesta šaljemo apel vjerskim zajednicama i njenim poglavarima da pokušaju naći dugoročno rješenje kako teret ovog problema ne bi pao samo na leđa lokalnim vjerskim i svjetovnim vlastima i kako ne bi u budućnosti bio sjeme razdora među nama“ rekao je Brtan.

„Želim s vama podijeliti ovo pamćenje koje smo sada čuli, kako bi se prisjetili i znali na kojem prostoru stojimo. Došao sam izraziti poštovanje prošlosti i probuditi pamćenje sadašnjosti, kako bismo ga prenijeli budućim pokoljenjima. Moja nazočnost ovdje je uz blagoslov banjalučkog biskupa Franje Komarice, koji me je pismeno pozvao da ovdje dođem, jer on nije bio u mogućnosti doći. Ovdje s posebnim osjećajima dolazim, jer sam sin ove biskupije. Dolazim podijeliti s vama zajedništvo i iste osjećaje poštovanja i svijesti naše prošlosti“, kazao je kardinal poručivši kako treba pamtiti korijenje iz kojeg smo nikli. „I ne treba ići u sukob, nego treba poštivati činjenice, poštivati korijenje, poštivati ono što je sveto. Za nas katolike mjesto crkve je posebno sveto mjesto, jer smo malo prije čuli da je ova crkva obdarena posebnim oprostima. I zato želimo, uz ono povijesno i nacionalno, gledati i ono vjersko. Istina je da svaki rat nosi svoje zakonitosti. Sad nam rata više ne treba. Sad nam trebaju izgradnja mira, suživota, razumijevanja i poštivanja. Zato želimo poštivati našu prošlost i pokojne koji su ovdje bili sahranjeni“, poručio je kardinal.

Ako govorimo o zemlji Bosni i Hercegovini, podsjetio je, ne smijemo zaboraviti i tu stvarnost da je papa priznao tu zemlju kao neovisnu, darujući krunu kralju. „I upravo to danas treba biti poticaj da znamo poštivati tu prošlost, jer tada je Bosna i Hercegovina priznata po papinom slalju krune kralju Stjepanu. U tom duhu ćemo se pomoliti za sve pokojne iz naše prošlosti, počevši od kralja Stjepana koji je pogubljen, ali i za sve one čiji su grobovi ovdje bili“, rekao je nadbiskup Puljić.

Nakon molitve za pokojne nazočni su se uputili u župnu crkvu Uznesenja BDM u kojoj je kardinala, svećenike i brojne vjernike Jajca i Pougarja, kao i njihove goste, pozdravio župnik župe Jajce, gvardijan i dekan fra Anto Šimunović.

Kardinal Puljić je zahvalio gvardijanu Šimunoviću te pozdravio svećenike i nazočne vjernike, ističući kako je sadašnja župna crkva Uznesenja BDM u Jajcu sljednica oprosta udijeljenih crkvi Sv. Marije. „Danas obilježavamo godišnjicu krunjenja kralja bosanskoga Stjepana Tomaševića. Ali, moramo shvatiti da, kroz tu krunu, kada papa jednog kralja u to doba kruni, time tu zemlju priznaje. Danas je drukčije kad se jedna zemlja treba priznati kao država. To ovisi o priznanju drugih država. Sami znate kako danas ovisi to priznanje. Koliko zemalja prizna neku zemlju, toliko je ona priznata u svijetu. U ono doba jednu zemlju nisu države priznavale. Priznata je bila ona zemlja čijeg je poglavara papa okrunio. I tako je Bosna postala javno priznata krunjenjem kralja Stjepana. Ali, uz tu krunu u crkvi Sv. Marije, gdje je kralj Stjepan krunjen, papa Pio II. dao je posebnu bulu oprosta; da se u toj crkvi na Marijine blagdane može steći posebni oprost. Danas je Crkva te oproste svela na nekoliko posebnih dana. Oprosti se vežu uz pojedine blagdane, kao što su Svi Sveti i Dušni dan. Kako smo čuli kod crkve Sv. Marije ta papina bula nikad nije opozvana“, rekao je kardinal i potom pojasnio što to znači kad Crkva daje oprost.

Kardinal je spomenuo tri bitne oznake koje su Hrvate u povijesti označavale. Prva je pobožnost Majci Božjoj. „Kroz svu povijest našu, posebno kad nam je bilo najteže, kad su nas mučitelji naši progonili, zanimljivo je, naš je narod tada posebno molio Majku Božju i gradio njene zavjetne crkve i kapelice. U svakoj kući bila je slika Gospina. Nekako su osjećali da je Marija naša zaštitnica. Uz pobožnost Mariji posebna oznaka pobožnosti našeg naroda bila je pobožnost prema križu. Križ je, posebno u ona turska vremena, označavao da smo kršćani. Gdje se smjelo Križ je stavljan na ulaznim vratima, na kućama, a žene su križem obilježavale svoje ruke. Nek' se u času smrti zna da su kršćani. Križ je bio sadržaj života. Jer upravo je Isus rekao: 'Tko hoće ići za mnom, neka uzme svoj križ i neka me slijedi'. Naši su ljudi shvatili da je križ znak našega dostojanstva. Čovjek kad izgubi svijest svoga dostojanstva dovoljno je da pogleda na križ: Toliko ja vrijedim. Smrt Isusa Krista pokazuje kolika je moja vrijednost. To je dostojanstvo djeteta Božjega. Ono treće što je obilježavalo našu povijest je povezanost s papom. Evo, počevši i od kralja Stjepana, pa kroz svu povijest, kad god nas je svijet zaboravio i napustio, Papa nije. Papa je bio uz nas. Posebno mi možemo biti Bogu zahvalni za svetoga papu Ivana Pavla II. koji je razumio našu hrvatsku povijest, našu stvarnost. I tako je bio blizak nama. Te tri naše poveznice kroz povijest želimo i danas ostvarivati: Gospa, Križ i Papa. Tako mi i danas ostajemo vjerni svojim korijenima“, poručio je kardinal kazavši kako je potrebno probuditi svijest na kojim korijenima smo nikli i iz čega smo danas živi.

Nakon mise su u Domu kulture Jajce članovi Studentskog teatra Franjevačke teologije u Sarajevu izveli kazališnu predstavu Kraljica Bosne.

KT