Euharistiju u župnoj crkvi, koja je "preživjela" dva svjetska i posljednji rat, predslavio je ekonom Vrhbosanske nadbiskupije preč. Vladimir Pranjić uz suslavlje župnika i ravnatelja Svećeničkog doma VN-a u Sarajevu vlč. Fabijana Stanušića te još 11 svećenika. Malobrojnim domaćim pridružili su se i vjernici iz Sarajeva i drugih župa te nekoliko redovnica.

Uvodeći u misno slavlje preč. Pranjić je podsjetio da je župna crkva na Palama "posvećena Sv. Josipu Radniku, hranitelju Isusovu, koji je imao tu čast i tu milost da je Bog, kada je postao čovjekom, htio živjeti ljudski život uz svoga poočima, hranitelja, radnika, koji ga je othranjivao žuljevima svojih ruku i blagoslovom svoga rada".

Nakon naviještene Božje riječi ekonom Vladimir je u prigodnoj propovijedi kazao da "Crkva stavlja na štovanje svece, prvo, da vjernici mole njihov zagovor i da štuju njihove život jer su vršili volju Božju u zgodno i u nezgodno vrijeme te, drugo, da razmišljaju nad njihovim životima, o krepostima koje su ih krasile i da ih nasljeduju u svojim životima".

"Prvi razlog je puno prisutniji u slavlju svetaca. Rado im se molimo za pomoć i zagovor za sebe i svoje obitelji. Drugi razlog je manje prisutan u slavljima svetaca, da ih nasljedujemo i činimo te živimo kako su oni živjeli i činili. Prvi razlog je lakše izvršiti dok je drugi teže. Unatoč tome pozvani smo kao krštenici nasljedovati i živjeti ono što slavimo", kazao je te dodao "da smo pozvani i sami biti sveti jer Isus nas potiče:'sveti budite kao što sam svet ja'". "Svetost nije nešto što je rezervirano samo za posebne niti su sveci bili privilegirani da bi mogli biti sveti (...) Ono što ih čini velikima i svetima u Božjim i našim očima jest činjenica da su prihvatili Božju volju i njegov poziv te pristali biti Božji suradnici", dodao je i naglasio kako prema ovome svatko može biti svet, a poziv na svetost nije nikakva nikakva izvanrednost nego običnost.

Govoreći o Sv. Josipu kakvog ga predstavljaju evanđelja, kazao je da je bio zaručnik i muž Marijin čiji je otac bio Jakov iz Davidova plemena.

"Iz tih izvještaja proizlazi da je Josip uzoran sluga Božji i prijatelj ljudi; pravedan čovjek; snažan na djelu; odlučan i razborit u važnim životnim izborima, uvijek poslušan Božjoj volji i službi dobra, hrabar u teškim trenutcima, vjeran i brižan zaručnik i poočim, sposoban brinuti se za svoju obitelj, ustrajan u vjernosti, savjestan u izvršavanju građanskih dužnosti, dobra zanatski radnik. I još mnoštvo drugih odlika koje su krasile njegov zemaljski život. Jednom riječju mogli bi ga opisati kao onoga koji je djelovanjem izabrao biti u službi Boga", poručio je preč. Vladimir te potaknuo vjernike da, poput Sv. Josipa, budu odgovorni u vršenju Božjeg poslanja te vjerni u mukama i u radostima i u tjeskobama i u žalostima i u nadama i odani Bogu i onda kada ne mogu sve razumjeti.

Nadalje je posvijestio važnost rasta u vjeri za koju je potrebna pouka. "I pri tom ne mislim samo na intelektualnu spoznaju koja preobražava našu pamet nego prije svega molitvenu spoznaju koja preobražava naše srce i naš stil života. Bez molitve nema Crkve. Bez molitve nema kršćanina. Čovjek koji je u molitvi i promišljanju, otvoren Duhu Svetom može upravo poput sv. Josipa prihvatiti otajstva koje nam zvuči nevjerojatno. Važno je odgajati se za molitvu. Osobnu, obiteljsku i zajedničku“, poručio je na kraju propovjednik.

Riječi zahvale na kraju uputio je župnik Stanušić. Liturgijsko slavlje, prema tradiciji, animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Misi je bilo nazočno 70-ak vjernika koji su se zadržali u lijepom planinskom ozračju uz rijeku Paljansku Miljacku.

Podsjetimo, župa Sjetlina/ Pale utemeljena je 1928. odvajanjem pojedinih naselja od župa Sarajevo i Višegrad. Drvena crkva izgrađena je 1911., iste godine kada je uprava Zavoda Sv. Josipa u Sarajevu kupila na Palama vilu koja je prozvana Marijin dom. Uz nju je dograđena kapelica u čast Majke Divne, a nedaleko od vile sagrađena je drvena kuća u kojoj je bila smještena osnovna škola. Zdanja sestara Kćeri Božje ljubavi spaljena su 11. prosinca 1941., te su tom prilikom četnici iz samostana odveli pet redovnica. Četiri sestre su ubili 15. prosinca iste godine u Goraždu na obali rijeke Drine, dok je jedna sestra ubijena na putu prema Goraždu. Ovih pet sestara Drinskih mučenica proglašene su blaženima 24. rujna 2011. u Sarajevu.

Tijekom rata 1992. - 1995. srpski ekstremisti devastirali su paljansku crkvu, a župnu kuću opljačkali. Nakon rata crkva je obnovljena te izgrađena nova župna kuća koja je i odmorište Vrhbosanske nadbiskupije.

Ž.I., KT