ned, 21. lipnja 2026. 13:37
Župa Sv. Alojzija Gonzage Pećnik kod Modriče, 21. lipnja, svečano je proslavila svog nebeskog zaštitnika misom koju je predslavio župnik u Gradačcu vlč. Stjepan Didak.
Koncelebrirali su župnik vlč. Ivo Paradžik i još 10-ak svećenika među kojima je bio župnik u Odžaku i doborski dekan preč. Ilija Orkić. Na misi je sudjelovalo 200-tinjak vjernika i hodočasnika.
U prigodnoj propovijedi vlč. Didak je najprije istaknuo da dok se promatra lik Sv. Alojzija Gonzagi, pred sobom nemamo nekog dalekog i prašnjavog svetca iz starih knjiga, nego mladića od krvi i mesa, s osjećajima, talentima i velikim životnim ambicijama koji je rano shvatio da život ima smisla samo onda kad se ne čuva ljubomorno za sebe, nego kad se nesebično troši za Boga i bližnjega. Potom je progovorio kako njegov život današnjim vjernicima glasno poručuje da za svetost nikad nije prerano te da se ona gradi u naponu snage, kroz donošenje hrabrih i radikalnih odluka ovdje i sada.
.jpg)
Posvijestio je da se u kršćanskoj umjetnosti Sv Alojzije tradicionalno prikazuje s ljiljanom u ruci i pogledom usmjerenim prema raspelu, što simbolizira njegovu čistoću koja nije bila tek izvanjski moralizam, nego cjelovitost srca koje je, usred buke i kompromisa renesansnih dvorova, ostalo nepodijeljeno za Boga. Vlč. Didak je dodao da kroz ustrajnu molitvu, ispovijed i euharistiju, Alojzije je pronalazio vrijeme za Gospodina tamo gdje je bilo izobilje zabave. Istaknuo je da danas, u svijetu preplavljenom bukom i površnošću, on poručuje mladima da se isplati boriti za čistoću misli i odnosa, birajući dobro i poštujući dostojanstvo svakog čovjeka.
Posvjedočio je potom da se najveličanstvenije svjedočanstvo njegova života dogodilo se na samome kraju, kada je u Rimu izbila strašna epidemija kuge, a on je umjesto bijega na sigurno u obiteljski dvorac, kao mladi isusovački bogoslov izabrao je ostati na prvoj crti kršćanske ljubavi. Pronalazio je napuštene i umiruće po ulicama, nosio ih na leđima, čistio im rane i donosio utjehu vjere i svjestan rizika, zarazio se i umro u 23. godini života, pokazujući da nema veće ljubavi od polaganja života za prijatelje.
.jpg)
Zaključno je posvijestio kako su četiri su ključne kvalitete ovoga svetca koje ostaju za uzor: molitva, ljubav prema siromasima, čistoća i pravo vrednovanje vrednota.
Liturgijsko slavlje animirali su nazočni vjernici, a nakon mise upriličeno je kratko druženje.
Pećnik se smjestio na obroncima planine Vučjak, u netaknutoj prirodi u sjevernom dijelu Bosanske Posavine, nedaleko od prometnice Doboj - Odžak - Svilaj. Ova župa utemeljena je 1879. kao mjesna kapelanija odvajanjem od Potočana. Prvotna je župna crkva bila posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Postoji tradicija da je na blagdan Sv. Alojzija Gonzage pao led i u cijelom kraju sve uništio. Mještani su se tada zavjetovali te je od 1886. – kada se počela graditi nova crkva – patron župe 21. lipnja. Pripadaju joj mjesta: Pećnik, Botajica, Dobor, Gnionica i Jakeš.
Kao posljedica posljednjeg rata u župi je stalno nastanjeno 42 obitelji, tj. 55 vjernika, ali bitno je napomenuti kako nedjeljom izbjegli koji žive u Hrvatskoj, posebice iz okolice Osijeka, posjete Pećnik, obiđu imovinu koju imaju te budu na misi na kojoj obično sudjeluje 50-ak ljudi.
.jpg)
Ono što je posebno zanimljivo jest da se na ovom teritoriju nalazi srednjovjekovni grad Dobor koji je danas ruševina. Njega su sagradili Pavao i Ivan Horvat 1387., a po njemu je cijeli dekanat dobio naziv Doborski dekanat.
Ž.I., KT