Liturgijsko slavlje je i ove godine predvodio banjolučki biskup mons. Franjo Komarica. Koncelebrirali su upravitelj župe vlč. Darko Anušić, koji je ujedno i župnik u Mrkonjić Gradu, i župnik i dekan jajački fra Vinko Marković.

Na slavlju je aktivno sudjelovalo i više od 250 misara većinom prispjelih župljana iz Hrvatske te nekih drugih europskih zemalja. Sudjelovali su i domaći vjernici i župljani iz Mrkonjić Grada i Jajca, koji su hodočastili Sv. Iliji – više od dva i pol sata hoda.

Najprije su mons. Komarica, koncelebranti i poslužnici iz župne dvorane došli do izložene slike Sv. Ilije, kod stoljetnog debla pred crkvom, da bi nakon odavanja liturgijske počasti zajedno s okupljenim vjernicima krenuli u procesiji u crkvu, moleći litanije na čast Sv. Iliji.

Nakon pozdravnih riječi župnika Anušića, biskup Franjo je uveo u samo liturgijsko slavlje.

U prigodnoj homiliji biskup je govorio o vrijednosti i dragocjenosti zajednice krštenih vjernika – to jest, o Kristovoj Crkvi, a onda i o značenju zgrade crkve, prijeko potrebne za održavanje zajedništva župne zajednice i njenog duhovnog hranjenja i stasanja. Zatim je naveo drevnu praksu župnih i biskupijskih zajednica da imaju "svog naslovnika, odnosno svog nebeskog Zaštitnika, kojega će blagdan svečano zajednički obilježavati".

Podsjetio je na drevno štovanje Sv. Ilije proroka, osobito u Bosni i „bosanskoj“, kasnije đakovačkoj biskupiji te u Apostolskom vikarijatu u Bosni. Spomenuo je da blagdan, odnosno štovanje sv. proroka Ilije imaju u svojoj vjerskoj praksi i pravoslavni kršćani i muslimani i židovi.

Ukratko je zatim, naveo glavne značajke djelovanja proroka Sv. Ilije i važnost njegovih djela i njegova primjera za kasnija pokoljenja vjernikā. Napravio je paralelu između tadašnjeg otpada Božjeg izabranog naroda od Božje objave i od Božjih zapovijedi sadašnjeg, sve uočljivijeg otpada katolika u nekim od europskih naroda.

Pohvalio je nazočne vjernike, osobito roditelje, koji se, koliko je njemu poznato – premda boraveći u tuđini, tj. u europskim zemljama, trude svojim riječima i svojim primjerom pomagati svojoj djeci i svojim potomcima da ostanu postojani u „vjeri otaca“.

Obodrio ih je da nikad ne izgube povjerenje u trajnu Božju brigu za njih, ugledajući se u sv. Iliju, koji je i sam prošao kroz razne kušnje umora, pa i straha za goli život, ali nije odustao od ispunjavanja svoje – od Boga dobivene zadaće u zalaganju oko Božjeg djela spasenja njegovog naroda jer kako je Bog proroka Iliju nagradio vječnom slavom, slično će postupiti i sa svakim svojim vjernim suradnikom u Kristovoj Crkvi.

Nakon propovijedi biskup Franjo je uputio prigodne riječi i bogoslova Banjalučke biskupije Mirka Baruna primio među kandidate za đakonat i prezbiterat. Inače, diplomirani teolog Mirko Barun dolazi iz Zaprešića kod Zagreba, a njegovi roditelji su porijeklom iz livanjskog kraja u Banjolučkoj biskupiji.

Na kraju mise biskup je izmolio opijelo za sve pokojne župnike, župljane i dobročinitelje te vjerničke zajednice. Na kraju mise upriličeno je druženje nazočnih.

Podsjetimo, Liskovica je tipična izbjeglička župa Banjolučke biskupije, iz koje su svi njeni vjernici, zajedno sa župnikom, već u proljeće 1992. morali napustiti župu i svu svoju imovinu ostaviti da bude otuđena i uništena. Župna crkva je najprije bila paljena, ali nije potpuno izgorjela, te je onda eksplozivom do temelja srušena.

Prvih je poratnih godina biskup Komarica pokušavao na sve strane dobiti političku, pravnu ili materijalnu pomoć za povratak župljana, nažalost uzalud. Malo po malo su se pojedini župljani ipak “na svoju ruku” usudili vratiti, te su tako obnovili oko 60 domova. Slavili su misu na obližnjem groblju. Zajedno s vodstvom biskupije uspjeli su obnoviti zgradu župne crkve, gdje su nastavili slaviti mise, javlja TABB.

Zatim su prije nekoliko godina pristupili obnavljanju svoje župne crkve – na istom mjestu i u istom obliku kakva je bila i do temelja porušena njihova crkva. Ravno prije godinu dana su je svečano posvetili. Ovogodišnja proslava blagdana zaštitnika župe uključivala je također i proslavu godišnjice posvete crkve.

Ž.I., KT