U suslavlju je sudjelovalo nekoliko svećenika, kod oltara su asistirali bogoslovi Franjevačke teologije, a misi je nazočio veliki broj vjernika, hodočasnika, i redovnica.

U uvodu u svetu misu mons. Ćosić je pozdravio gvardijana fra Stipana Radića, oce franjevce članove Franjevačkog samostana na Bistriku, sve ostale svećenike, kao i sve štovatelje Sv. Ante Padovanskog. Ujedno, čestitao je nebeskog zaštitnika ovog samostana, te imendan svima koji nose ime današnjeg svetca.

Na početku homilije ustvrdio je kako je činjenica da je svakome od nas, bez obzira na to koliko samopouzdani i uspješni bili, u manjoj ili većoj mjeri važno što drugi ljudi misle o nama. Štoviše, kazao je, tuđe mišljenje može toliko utjecati na nas da sebe i sve oko nas, a nerijetko i svoj život promatramo kroz oči drugih ljudi."Netko će reći: 'To je ljudski!' Da, istina je: to je donekle ljudski. Ali, pitam se: 'Treba li biti baš tako? Ili još bolje: Što se time stvarno dobiva?", zapitao se mons. Ćosić i nastavio: "S druge strane, jednako je nepobitno da današnjeg čovjeka uopće sve manje zanima Božje mišljenje o njemu, zbog čega neki nimalo ili jedva drže do Boga. Ima, istina, još uvijek ljudi – a tu ubrajam i nas – kojima je stalo do Božjeg mišljenja. Znak je to našeg nastojanja da u svemu i uvijek budemo vjerni nadasve Božjem glasu u našim srcima. To jest da jedino čeznemo svidjeti se Bogu u kojemu jedinom sve možemo: činiti velike stvari; ostvariti svoje dobre snove; vidjeti koliko je velika naša duša; ljubiti više, bolje, dublje; i tako, čak i ne shvaćajući, sve više i više postajati i biti poput Boga - sveti [usp. Lev 19,2] i - savršeni [usp. Mt 5,48]! A to je jedino oko čega se svi ljudi trebaju truditi!", naglasio je.

Uz to, generalni je vikar, govoreći o svetosti, kazao kako je svetost  opći poziv koji može ostvariti svatko – i to vrlo lako: dovoljno je ljubiti Boga i bližnjega. "Međutim", upozorio je, "svetcem se ne postaje preko noći i bez napora. Potrebno je svakodnevno živjeti u skladu s Božjom riječju i surađivati s Božjom milošću koja pretječe svaku našu dobru misao i podržava svako naše dobro djelo. O tome svjedoče brojni svetci, među kojima se nalazi i Sv. Ante Padovanski", kaza je mons Ćosić, podsjetivši kako je  Sv. Ante imao sve što jedan mladić njegove dobi može poželjeti: potjecao je iz plemićke obitelji, školovao se u glavnim središtima kulture, bio je lijep, slatkorječiv, zavidnog teološkog znanja...

"Pa, ipak, u 25-toj godini, Sv. Ante je svoj život još više usmjerio prema Bogu. Smatra se da je na njegovu odluku utjecao povratak tijela petorice misionara franjevaca koji su u Maroku dali svoj život za Krista. On je taj susret doživio vrlo emocionalno, i osjetio je želju za mučeništvom te je i sam otišao u Maroko. Međutim, Sv. Ante je zapravo više bio dirnut spoznajom da u životu jedino vrijedi tragati za onim što je bitno, neprolazno, neprocjenjivo i što, jednom kad ga se nađe, životu daje okus i smisao, i ujedno pomaže ostaviti iza sebe svijetli trag po kojemu Bog k sebi privlači druge ljude", naglasio je te dometnuo kako to bitno za čim je Sv. Ante tragao, što je našao i u svoj život ugradio jest Božja mudrost koju je ljubio "više od zdravlja i ljepote" i zavolio "više od svjetlosti".

Propovjednik je također posebice naglasio kako je Sv. Ante ostvario svoj životni cilj zato što je na putu do svetosti imao ispravan odnos prema ljudskoj riječi te kako nas i danas poučava da naša riječ uvijek treba biti u službi dobra i istine, odnosno da je nikada ne trebamo koristiti u loše i zle svrhe, niti za postizanje bilo kakvih nečasnih ciljeva. 

"...Želio sam danas s vama podijeliti razmišljanje o svetosti kao životnom cilju Sv. Ante kojega je ostvario mudro živeći po Božjoj riječi. Bog je Sv. Anti dao milosti, kreposti i talente a on ih nije koristio samo za sebe, nego ih je stavio u službu Bogu i drugima, nama! Neka nam Bog, po njegovom zagovoru, udijeli milost da se i mi odlučimo za ono što je najvažnije, a to je: živjeti "o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta." [Mt 4,4]. Tada će sva naša djela biti dobra i mudra jer su utemeljena na Božjoj riječi koja je život. A mi ćemo, poput našeg najdražeg svetca, kršćanski živjeti i u svemu osjećati Božju očinsku ruku", zaključio je svoju homiliju mons. Ćosić.

Nakon Svete mise uslijedio je blagoslov nabožnih predmeta. U crkvi na Bistriku tijekom dana slavit će se ukupno 11 svetih misa, a svečanu misu u 18 sati predslavit će, profesor na Franjevačkoj teologiji fra Bruno Ćubela. Liturgijsko pjevanje animirao je crkveni zbor Sv. Anto.

Središnjoj proslavi prethodila je trodnevnica 10., 11. i 12. lipnja, kada su slavljene večernje svete mise s homilijama, a 12. lipnja upriličen je i koncert zbora Magnificat, pod dirigentskom palicom fra Emanuela Josića.

J.Vr.,KT