Misno slavlje predvodio je župnik iz Dragunje vlč. Marinko Mrkonjić, uz koncelebraciju župnika vlč. Filipa Maršića i još nekoliko svećenika.

Na početku sv. mise riječi pozdrava i dobrodošlice nazočnim svećenicima i okupljenim vjernicima uputio je župnik vlč. Maršić.

U svojoj homiliji vlč. Mrkonjić osvrnuo se na lik i djelo Sv. Ante – čovjeka, redovnika, svećenika, propovjednika i čudotvorca, ispunjenog i vođenog Duhom Božjim. Istaknuo je kako Sv. Ante nosi dva naslova koji mu s pravom pripadaju: svetac cijeloga svijeta i jedan od najpopularnijih i najomiljenijih svetaca Katoličke Crkve – zaštitnik siromašnih, bolesnih, trudnica i obitelji, poznat po Kruhu Svetoga Ante kao konkretnoj brizi i pomoći ljudima u potrebi.

Nadalje je progovorio o životu Sv. Ante i Sv. Leopolda Bogdana Mandića, ističući kako ih, unatoč sedam stoljeća razlike, povezuje narodna mudrost „Čovjek snuje, a Bog određuje“.  Objasnio je Sv. Leopold, rođen u Boki Kotorskoj i odrastao među pravoslavnim kršćanima, od malena je sanjao o ekumenizmu i jedinstvu kršćana, a Božja ga je providnost poslala u Padovu gdje je 40 godina ispovijedao, a Sv. Ante, rođen u Lisabonu kao obrazovani augustinac, toliko ga je dirnulo mučeništvo petorice franjevaca u Maroku da je pristupio Franjevačkom redu, a bolest i Božja providnost odvele su ga u Asiz i Padovu, gdje je umjesto misionara u Africi postao jedan od najvećih propovjednika u povijesti Crkve. „Svetci su ljudi kao i mi, rođeni u određenoj obitelji, narodu i povijesnim okolnostima, i oni kao i mi imaju svoje ljudske želje, planove pa i maštanja“, obrazložio je propovjednik, dodajući kako su svetci prepoznali volju Božju u svome životu i potpuno joj posvetili cijelog sebe.

Osvrnuo se potom na univerzalnost Svetoga Ante, ističući kako svetci nisu vlasništvo ni jednog naroda ni vjere. „Upravo su svetci divan primjer Božje ljubavi, dobrote i milosrđa prema svim ljudima, ljubavi koju nitko i ništa ne može ničim ograničiti“, kazao je vlč. Mrkonjić navodeći primjer nerotkinji iz albanskog Ljača koja moli „kod onog svetca što drži bebu“, kao i muslimanskih i pravoslavnih obitelji koje su iskusile uslišanje po zagovoru Sv. Ante i to prenose s koljena na koljeno. Istaknuo je i kako Kruh Svetoga Ante predstavlja „univerzalno poslanje Crkve i nas vjernika, briga za čovjeka u nevolji, po uzoru i primjeru Sv. Ante, koji je simbol te solidarnosti i nesebične pomoći“.

Zaključujući homiliju, propovjednik je podsjetio kako su svetci uvijek aktualni te kako je poruka Svetoga Ante, kojemu se milijuni obraćaju kad nešto izgube, mnogo dublja: „iskrenim kajanjem i iskrenom vjerom trebamo zapravo pronaći ono što smo izgubili, a to je nada, nutarnji mir i odnos bliskosti, prijateljstva i povjerenja s Bogom. Neka nam u tome Sv. Ante bude uzor i primjer, ali i moćni zagovornik i nebeski zaštitnik.“

Ovogodišnja proslava okupila je veći broj vjernika nego li do sada te je druženje i slavlje nakon sv. mise nastavljeno do kasnog poslijepodneva.

Vrijedi dodati da se župa Sv. Ante Padovanskog – Boće nalazi u sjeveroistočnom dijelu Bosanske Posavine, 20 km zračnom crtom jugozapadno od Brčkog. Daytonskim sporazumom pripada Distriktu Brčko. Župa je utemeljena 1923. odvajanjem pojedinih naselja od Zovika i Brčkog. Crkva je izgrađena 1926. i do sada je nekoliko puta obnavljana.

Prvi i najpoznatiji župnik bio je Izidor Poljak, svećenik i pjesnik, rođen 1883. u Bednji u Zagorju. Za svećenika je zaređen 1907. Nakon osnivanja župe postao je njezin prvi župnik te gradeći crkvu dobio je upalu pluća i umro 21. kolovoza 1924.

J.M., KT