Koncelebriralo je osam svećenika među kojima je bio i upravitelj župe vlč. Branko Jurić, ravnatelj tuzlanskog KŠC-a.

U mozaičkoj propovijedi fra Mišo je najprije govorio o povezanosti župe iz koje dolazi i Morančana, koja se ogleda u činjenici da obje vjerničke zajednice imaju crkve na uzvisinama te da se vide izdaleka kao i da su im župnici stradali tijekom Drugog svjetskog rata. Te je činjenice spojio s pročitanim evanđeljem u kojem stoji „tko izgubi život poradi mene, taj ga je zapravo spasio“, dodavši kako je Gospodnja uvijek posljednja.

Govoreći o Sv. Juraju istaknuo je kako je on „univerzalni“ svetac kojeg podjednako štuje kršćanski Istok i Zapad.  Posvijestio je kako je taj svetac prisutan i na brojnim zastavama dok se njegova ovozemaljska priča u većini stvari poklapa i u istočnoj i u zapadnoj inačici. Napomenuo je kako je taj svetac živio prije crkvenog raskola i nije važan samo samo kršćanima, nego ga štuju i muslimani. Upravo je te činjenice izvukao kao nit za važnost suživota u BiH, u kojoj žive katolici, pravoslavni i muslimani.

Nadalje je spomenuo kako je on drugotni patron Bosne, nakon Sv. Ilije, te dodao da dok se Sveti Ilija bori za ispravnost, priča Svetoga Juraja kazuje kako on ne odustaje od ispravnih motiva, i u tome vidi njegovo viteštvo.

Govoreći o slici koja ga prikazuje kao borca protiv zmaja, tj. zla, zapitao se je li ta mitska životinja "izvan nas ili u nama". Razmišljajući o postojanju zla napomenuo je kako toj pojavi ne treba pristupati agresivno, nego je treba mirno preobraziti, što je i suština evanđelja.

Zaključno je posvijestio kako su mučenici u tome najviše postigli jer na agresiju nisu odgovarali agresivno, te ponovno, pozivajući se na pročitano evanđelje, naglasio kako je to Kristov put: ako netko želi život spasiti, mora ga najprije izgubiti, na poseban način – mirno podnoseći, ali na kraju pobjeđujući.

Okupljene je pred kraj euharistije pozdravio je vlč. Jurić napominjući kako mu je ovo prvi patron u toj vjernčkoj zajednici kao župni upravitelj te se zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji. Obrativši se izravno propovjedniku fra Miši, koji je u homiliji rekao da ne postoje zmajevi, „ispravio“ ga je napominjući da Zmajevi itekako postoje te su otišli na Svjetsko prvenstvo u nogometu.

Euharistijskom slavlju nazočilo je 100-tinjak vjernika hodočasnika iz okolnih župa, koji su se nakon mise ispred crkve nastavilili družiti uz okrjepu.

Inače, Morančani su jedna od najstarijih župa Vrhbosanske nadbiskupije. Vjernička zajednica se nalazi u sjeveroistočnoj Bosni, otprilike deset kilometara jugozapadno od Tuzle. Prema mišljenju povjesničara na njezinu su se području jednim dijelom prostirale drevne župe Gostilja – Tuholj i Jala. Župa Morančani službeno je utemeljena 1858. odvajanjem pojedinih naselja od Tuzle. Današnji župni okviri, uz sjedište Morančane, obuhvaćaju i sela: Breze, Kiseljak, Ljubače, Maline, Poljanu Hrvatsku, Šeriće i Ševar. Župna crkva Sv. Jurja podignuta je 1913. i više je puta obnavljana.

Prema riječima župnog upravitelja vjernička zajednica je jaka i aktivna te usprkos brojnim odlascima Hrvata u inozemstvo ona ipak i dalje živi. Okosnicu župe čini 800-tinjak stalnih vjernika uz brojnu dijasporu koja često dolazi kućama. U posljednje vrijeme, osim planiranih građevinskih radova, pokrenut je župni zbor koji je probudio liturgijska slavlja, dok su župna vijeća  ponovno formirana jer je starim bio istekao mandat.

Reportažu o ovoj župi možete pogledati i pročitati OVDJE.

Ž.I., D.M., KT