Misno slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Roko Glasnović uz koncelebraciju generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića, ravnatelja Katoličkog školskog centra u Sarajevu vlč. Maria Ćosića, rektora ove samostanske crkve vlč. Darka Endricha i jedanaestorice svećenika.

Na početku sv. mise vlč. Endrich pozdravio je dubrovačkog biskupa, braću svećenike, brojne prisutne redovnice među kojima posebice Kćeri Božje ljubavi u čijoj samostanskoj crkvi je i bilo misno slavlje te je mjesto štovanja Bl. Drinskih mučenica, a potom i nazočne vjernike.

Potaknuo je zajednicu da ovo slavlje u svima obnovi vjeru, ljubav i nadu u Boga, a „zagovor blaženih mučenica neka pomogne da i mi poput njih budemo svjedoci Kristove ljubavi u ovome svijetu“.

U prigodnoj propovijedi mons. Glasnović progovorio je o ljubavi koja se nalazi u imenu Družbe Kćeri Božje ljubavi, a s obzirom kako se ove nedjelje obilježava i nedjelja Caritasa te caritas znači ljubav na djelu, naglasio je kako čovjek ne može živjeti bez ljubavi.

„Čovjek ostaje po sebi neshvatljivo biće, njegov je život lišen smisla ako mu ne bi bila objavljena ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ako je ne učini svojom“, obrazložio je biskup Roko.

Posvijestio je potom zašto Crkva slavi mučenike kazavši kako su mučenici znak najveće ljubavi, svjedoci koji nasljeduju Krista sve do davanja vlastita života.

„Mučenik ne umire sam za sebe, nego pred onim koji ga progoni hoće posvjedočiti svoju vjeru u Uskrsloga kao zadnju istinu u smislu postojanja, stoga su kršćani od prvih vremena bili pozivani i uvijek će biti pozivani na davanje tog najvećeg svjedočanstva pred progoniteljima. Mučeništvo kojim se mučenik suobličuje Kristu učitelju Crkva smatra iznimnim darom i vrhunskim dokazom ljubavi. Mučeništvo je jedini istinski kriterij iskrenosti vjere“, kazao je mons. Glasnović.

Progovorio je potom o progonstvu, kazavši kako je Katolička Crkva danas najprogonjenija skupina na svijetu. Odnosno, više je od 340 milijuna progonjenih kršćana, to jest svaki osmi kršćanin doživio je progon ili diskriminaciju, a „čini se kako je taj broj u porastu“.

„Puno je progonjenih, puno je umornih. Možda smo i mi umorni od patnje i križa. Neki jedni od drugih, neki i sami od sebe. Umorni od vijesti, crnila i žutila. Umorni od ogovaranja i kleveta, predrasuda i osuda, nekulture. Umorni od grijeha. Umorni smo i od Boga koji ne izgleda kako bismo mi željeli, ne djeluje kako bismo mi to činili. On okreće obraz, govori o križu (…) Treba nam Gospodin, treba nam Isus. Treba nam Isus kako bismo pravilno koristili slobodu, bili solidarni, kao što su bile sestre. Ne može nam biti dobro, ako bližnjemu nije dobro“, istaknuo je biskup Roko.

Osvrnuo se zatim na naviješteno Evanđelje pozivajući vjernike da budu pravedni. Naveo je primjer Drinskih mučenica koje su davale sirotinji i posuđivale kome je trebalo jer „u svima su gledale Krista, riječju i djelom“.

„Mi smo pozvani vjerovati u Božju svemoć skrivenu u križu. Živjeti s Kristom znači prestati misliti na sebe, odreći se sebe i svojih želja pa ćemo biti i ponizniji, vedriji, velikodušniji i radosniji. Znat ćemo oprostiti drugima pa i ono, ljudski gledano, neoprostivo“, kazao je mons. Glasnović pozivajući na kraju nazočne da izađu iz samih sebe jer to je poziv, „a ako ljubimo, onda geslo svakog učenika glasi: 'Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude'“.

Na kraju sv. mise nazočni svećenici u procesiji su se uputili do slike Blaženica gdje su izmolili molitvu za njihovo proglašenje svetima.

Misno slavlje animirao je zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa Stjepan Hadrović pod ravnanjem vlč. Ivana Rake.

Proslavi je prethodila trodnevnica sa sv. misama i prigodnim propovijedima koje su u večernjim satima predvodili mr. vlč. Bojan Ivešić, mr. preč. Željko Marić i dr. vlč. Branko Jurić.

Prije svake mise moljena je krunica i litanije Bl. Drinskim mučenicama.

Podsjetimo, četnici su 11. prosinca 1941. opkolili samostan, te oteli časne sestre i svećenika Franca Meška pa se uputili prema Goraždu. Put od 65 km trajao je danima po snijegu i zimi. Dok su svećenika pustili, časne sestre su zatvorili u jednu prostoriju (danas je to škola), s namjerom da ih siluju i obeščaste.

Predvečer 15. prosinca u Goraždu, u alkoholiziranom stanju nasrnuli su na redovnice. Sestra Jula Ivanišević naglo je otvorila prozor i uz povik: “Isuse, spasi nas!” skočila. Isto su učinile i druge sestre slijedeći njezin primjer. Budući da visina nije bila velika, nisu poginule na mjestu, nego polomile udove i ostale ležati.

Četnici su pojurili iz kuće te ih izboli noževima dok su polomljene ležale na hladnom podrinjskom tlu. Odvukli su ih potom do obale i bacili u Drinu.

Najstarija među Drinskim mučenicama, sestra Berchmana koja je tada imala 76 godina, nije doživjela tu sudbinu. Ona je iznemogla na putu prema Goraždu, ali ostala na životu te je došla do sela u blizini Carevih voda. Ondje su je ljudi primili i počeli liječiti, no četnici su to saznali i 23. prosinca je zaklali.

Uz predstojnicu samostana S. Julu Ivanišević, Hrvaticu rođenu u Godinjaku kod Starog Petrova Sela 25. studenoga 1893., bile su: s. Berchmana Leidenix, Austrijanka rođena u Enzerdorfu, 28. studenoga 1865.; s. M. Krizina Bojanc, Slovenka, rođena u naselju Zbure kod Šmarjete, 14. svibnja 1885.; s. M. Antonija Fabjan, Slovenka rođena u Malom Lipju kod Hinje, 23. siječnja 1907.; te najmlađa s. M. Bernadeta Banja, Hrvatica mađarskoga porijekla, rođena u Velikom Frđevcu kod Bjelovara, 17. lipnja 1912.

S. Jula i susestre beatificirane su 2011. u Sarajevu.

J.M., KT