Koncelebirali su, kako javlja kta, biskupi sabrani na 95. redovitom proljetnom zasjedanju BK-a BiH koje se održava 20. i 21. ožujka: biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, nadbiskup vrhbosanski mons. Tomo Vukšić, nadbiskup splitsko-makarski mons. Zdenko Križić, OCD, nadbiskup metropolit Pesara i Urbina mons. Sandro Salvucci, kao izaslanik Talijanske biskupske konferencije, nadbiskup zadarski mons. Milan Zgrablić, biskup šibenski mons. Tomislav Rogić, biskup hvarski mons. Ranko Vidović, biskup dubrovački mons. Roko Glasnović, biskup kotorski mons. Mladen Vukšić, OFM, biskup gospićko-senjski mons. Marko Medo, izaslanik HBK i vojni ordinariji u BiH mons. Miro Relota, OFM.

Biti ljudi nade i graditelji mira

Na početku slavlja pozdravnu riječ uputio je biskup Palić u kojoj je najprije istaknuo kako kupljeni pod okriljem Sv. Josipa „slavimo onoga kojega je Bog postavio za čuvara svojih najvećih otajstava, zaštitnika Crkve, našega hrvatskog naroda te nebeskoga Zaštitnika naše Mostarsko-duvanjske biskupije“. Posebno je pozdravio „braću u biskupskoj službi koja svojom prisutnošću očituju jedinstvo Crkve i zajedništvo apostolskih nasljednika“, ostale misnike, katedralno osoblje, redovnike i redovnice, đakone, bogoslove te nazočne vjernike koji su u „Sv. Josipu prepoznali moćnoga zagovornika u svojim životnim potrebama“.

Najavio je i zasjedanje BK BiH: „Dok se kao pastiri okupljamo kako bismo razmišljali o dobrobiti Crkve i naroda na ovim prostorima, svoj rad i sve odluke preporučamo moćnom zagovoru i očinskoj zaštiti Sv. Josipa.“ Na kraju je pozdravio učenike i profesore Srednje prometne škole iz Mostara koja ove godine slavi 25. obljetnicu postojanja te djelatnike Osnovne katoličke škole iz Šibenika. Govoreći o trenutnim kušnjama kojima je izložen cijeli svijet, potaknuo je sve da se preporuče Sv. Josipu kako bi bili „ljudi nade i graditelji mira u našoj Domovini i cijelome svijetu“.

Šutnja je ispovijest vjere

Opisujući lik Sv. Josipa biskup Majić je u propovijedi kazao kako je „posebnost Josipove veličine ne u riječima, nego u vjernosti; ne u govoru, nego u poslušnosti; ne u isticanju, nego u šutnji koja osluškuje i, još više, sluša Boga – šutnji koja je ispovijest vjere“. „Sveto pismo prikazuje Sv. Josipa u trenutcima koji nisu laki, koji nisu jednostavni i nisu bez boli. Njegov život nije bio pošteđen kušnji. Naprotiv, obilježen je tjeskobama koje možemo podijeliti u dvije skupine: tjeskobe srca koje ne razumije i kušnje života“, kazao je mons. Majić i, govoreći o tjeskobama koje su pratile Josipov ovozemaljski život, naglasio je kako je on „čovjek koji se otvara Bogu“. „Kada Sveto pismo govori o Josipovu snu, ne govori o pukom sanjarenju, nego o dubokom dijalogu s Bogom. U biblijskom kontekstu snovi često nisu samo obični snovi, nego način komunikacije i zajedništva s Bogom. Zato Josip sluša što je Bog naredio: ustaje, uzima, polazi i izvršava ono što je u snu čuo, znajući da je to Božja volja. U konkretnom slučaju uzima Mariju i prima je u svoj dom zajedno s njezinim Djetetom“, dodao je i posvijestio kako Josip nije razumio Božji plan, „no, jednako kao u tjeskobama nerazumijevanja, tako i u kušnjama života, Bog svoga Josipa ne napušta“.

„Opet mu govori u snu – i to ne jednom, nego četiri puta. I svaki put odzvanja ista poruka: 'Ustani!' Što Josip čini? Ne raspravlja. Ne odgađa. On ustaje i izvršava ono što mu anđeo Gospodnji naređuje. To je druga velika istina njegova života: Josip je čovjek koji ustaje kada Bog govori. On ustaje i ide kamo ga Bog šalje. Zato i Sv. Franjo Saleški taj odnos Josipova sna i djelovanja naziva 'savršenim sjedinjenjem kontemplativnog i djelatnog života'. Ta se suradnja u Josipovu životu očitovala tako da mu je u ljudskom nerazumijevanju došlo Božje prosvjetljenje, u opasnostima života Bog mu je bio zaštita, a u nesigurnosti putokaz. I, ako se još uvijek pitamo gdje je ključ svega što o Josipu znamo i zašto ga častimo, odgovor je – u suradnji milosti i vjere. To znači da Bog ne djeluje umjesto nas, nego s nama; da ne uklanja kušnje, nego daje snagu da ih nadvladamo; da daje više nego što čovjek može vidjeti i poželjeti“, kazao je i na kraju potaknuo na molitvu: „Sveti Josipe, čovječe šutnje, poslušnosti i vjere, nauči nas vjerovati da Bog uvijek daje više. Nauči nas prihvatiti ono što nam Bog dodaje. Nauči nas živjeti s pouzdanjem, a ne sa strahom. Daj da naš život, naše obitelji i ova mjesna Crkva postanu prostor u kojemu Bog djeluje.“

Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti katedralni zbor Marija pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića i uz orguljsku pratnju Drage Solde.

Ž.I., KT