Zbog općeg interes društva, pravičnosti i utvrđenih činjenica, te upita medija, jasnoće i istinitosti  informiranja, a i zbog već dvadeset godina praktično dokazanog nemara i nedovoljnog angažmana nadležnih razina vlasti da se provede Odluka Doma za ljudska prava CH/02/92628 od 9. svibnja 2003., s nakanom da se dokine sudski utvrđena diskriminacija Vrhbosanske nadbiskupije kad je riječ o imovini u Travniku, i sve u svjetlu novih pritisaka izvršne vlasti na pravosudne institucije, izjavljujmo:

1. Utemeljujući Nadbiskupsku gimnaziju u Travniku godine 1882., Vrhbosanska nadbiskupija doprinijela je razvoju modernog školstva i udarila prve temelje visokoškolskom obrazovanju u našoj zemlji. Travnički Zavod ostao je matrica za današnje katoličko školstvo u BiH.

Vrhbosanska nadbiskupija, u vezi s presudom Doma za ljudska prava iz 2003., Rješenja Ustavnog suda iz 2012., pravomoćnom presudom Općinskog suda u Travniku iz 2017., i najnovijom presudom Europskog suda za ljudska prava, te i drugim presudama, stajališta je da treba poštivati vladavinu zakona, odvojenost sudske, izvršne i zakonodavne vlasti, zaštititi privatno vlasništvo te poštivati Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju Crkva i vjerskih zajednica u BiH.

Sudski je dokazano da su nadležne vlasti u Travniku nejednako postupale prema vjerskim zajednicama kad je riječ o povratu na korištenje otete imovine, i na taj način diskriminirale Katoličku Crkvu (Vrhbosansku nadbiskupiju). Provođenje pravomoćne presude i presude Europskog suda za ljudska prava jedini je put da se ta diskriminacija, utvrđena prije 15 godina, napokon, ukine.

Društvena zajednica u Travniku ne zaslužuje, da zbog neprovođenja sudskih presuda, i nedovoljnog angažmana svih razina vlasti u tom gradu, bude u javnosti "opečaćena" takvim postupanjem. Većina dobronamjernih i vjerujući ljudi u Travniku želi da se privatna zgrada i imovina Vrhbosanske nadbiskupije vrati na korištenje, na isti način kako je učinjeno prema Islamskoj zajednici i Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, i da se nakon nemilog rata grade mostovi suživota i boljitka.

Zbog višegodišnjeg neprovođenja presuda neopravdano se i manipulativno optužuje Vrhbosansku nadbiskupiju za segregaciju, netoleranciju i projekt "dvije škole pod jednim krovom". Zbog takvog postupanja Europski sud je dosudio i nadoknadu za nematerijalnu štetu u korist Vrhbosanske nadbiskupije. Glas razumnosti jasno govori da javna institucija ne može biti i ostati u privatnom objektu, bez sporazuma i naknade. Dužnost je javnih institucija (osnivača) osigurati javnim ustanovama prostor i humane uvjete za djelovanje.

Projekt obnove sjemeništa i Škole u Travniku, koja je utemeljena 1882., te obnova rad 1997. godine, jedan je od temeljnih projekta kojim se Katolička Crkva protivi najbrutalnijim posljedicama rata, te je veliki doprinos povratku protjeranih na svoja stoljetna ognjišta. Zato je naša škola i multietična, te je svojim programom postala prepoznatljiva i preko granica naše domovine. Smatramo da je naš model katoličkih škola prihvatljiv za novo školstvo u BiH.

2. Svaki pokušaj, javni ili skriveni, korištenja i politizacije učenika, i škole, je neprimjeren i nazadan.  Formalno iskazani pritisak na pravosudne osobe u Travniku, pa i reakcija druge strane ne pripada zakonskoj prihvatljivosti i ima za cilj zadržavanje diskriminirajućeg stanja, odnosno opstrukciju pravosnažnih presuda i odluka. Svugdje na svijetu je nužna odvojenost izvršne i sudske vlasti, a osobito u našoj poratnoj sredini, i taj odnos mora biti lišen stranačkih i osobnih interesa i pozicija.

Stoga tražimo od Tužiteljstva BiH da, proširi istragu koja se već vodi po ovom predmetu, i uključi u spis najnovije, izravno i neprimjereno uplitanje pojedinaca iz izvršne vlasti u sudske procese, te sve one koji pokušavaju političkim pritiscima kroz reviziju poništiti pravosnažne presude. Vrhbosanska nadbiskupija smatra da Vrhovni sud Federacije BiH treba postupak revizije voditi na transparentan i zakonit način, lišen bilo kakvih pritisaka i urgencija, ne samo stranaka u postupku, nego i svih onih službenih osoba koje su se na neprimjeren i nezakonit način, samoincijativno, učinile strankom u postupku, a to formalnopravno ne mogu biti.

3. Očekujemo - a u više navrata i na vrijeme smo informirali i osnivača MSŠ Travnik - da kroz razdoblje ljetnog raspusta, Županijska skupština, u suradnji s Vladom Županije Središnja Bosna, osigura adekvatan smještaj i nesmetan početak nove školske godine. O posljedicama presude, u više navrata informirali smo pisanim putem i tijekom službenih sastanaka, izravno i Premijera i Parlament županije i Načelnika Općine i Općinsko vijeće, ovlaštene osobe MSŠ Travnik, i preko Ureda Visokog predstavnika i OSCE-a.

4. Vrhbosanska nadbiskupija ne snosi nikakvu odgovornost što spomenuta tijela vlasti kroz dva desetljeća nisu učinila potrebno da se izgradi nova škola, za koju je - valja istaknuti - Vrhbosanska nadbiskupija ustupila zemljište. Analizom proračuna Vlade ŽSB i Općine Travnik kroz proteklih desetak godina, te evidencijom podizanih kredita, dužnost je spomenutih vlasti, odgovoriti građanima Travnika zašto među podignutim kreditima, kako županijske tako i općinske razine, nisu planirana sredstva za daljnju gradnju škole, premda su pojedini poslanici to izričito tražili!

Na kraju, pozivamo sve dobronamjerne ljude, svih vjera i nacionalnosti da kao vjernici svojim djelovanjem, bilo da vršimo javne službe, ali u svakodnevnom postupanju, svojim odlukama i činjenjem budemo na strani pravde, poštivanja zakona i gradnji potrebnog pomirenja i suživota na dobrobit svih žitelja naše zemlje.

Ordinarijat Vrhbosanske nadbiskupije