ned, 01. ožujka 2026. 08:30
U župi Sv. Leopolda Mandića u Ljubiji, 25. veljače, održana je prva ovogodišnja rekolekcija svećenika koji djeluju u pastoralu u četiri dekanata Banjolučke biskupije: Banjolučkom, Bihaćkom, Bos. Gradiškom i Prnjavorskom.
Sudjelovalo je 20 svećenika predvođenih dekanima preč. Žarkom Vladislavom Ošapom, preč. Markom Vidovićem i preč. Marijanom Stojanovićem – Mišom, javlja kta.
Na početku nazočne je pozdravio povjerenik za organizaciju rekolekcija i korona preč. Ošap, a posebno župnika domaćina vlč. Antu Ljulja i predavača fra Ivana Tučića, bihaćkog župnika, kao i svećenike iz Ordinarijata: kancelara preč. Peru Ivana Grgića, ravnatelja Caritasa Biskupije Banja Luka mons. dr. Miljenka Aničića te umirovljenog svećenika mons. Antu Orlovca. Nešto kasnije skupu se pridružio i biskup ordinarij mons. Željko Majić.
Kako se rekolekcija organizirala u korizmenom vremenu i tema je bila poticajna za to vrijeme: Put obraćenja Sv. Franje Asiškoga – slijedimo primjer sveca iz Asiza. (U Godini Sv. Franje – prigodom 800. obljetnice od njegova preminuća).
Fra Ivan je kratko prikazao životopis Sv. Franje i naglasio kako ovaj svetac „nije bio neki mladić izgubljen u 'svijetu snova' – kako ga se ponekad želi romantičarski prikazati – nego poslovan čovjek koji je s vremenom postojao sve svjesniji nemira, dok nije došlo do onoga potpunog preokreta vrednota, koje nazivamo obraćenje.“
„Upravo to čitamo u njegovoj Oporuci kao vrijedno svjedočanstvo: 'Gospodin mi je tako dao da počnem činiti pokoru, jer mi se, živeći u grijesima, činilo odvratnim vidjeti gubavce. I sam me Gospodin doveo među njih i postupao sam s njima milosrdno. A kada sam otišao od njih, ono što mi se činilo gorkim preobrazilo se u slatkoću duše i tijela; a zatim sam još malo boravio u svijetu i izašao iz njega'. Kao što je Franjo čitao znakove vremena tako i 'Crkva uvijek treba odgovarati na znakove vremena, i u ovom vremenu, koje je obilježeno nedostatkom nade, potrebno je da se svećenik poistovjeti s evanđeljem nade, tom Radosnom vijesti Isusovom, te tako postane njegovim vjernim glasnikom i svjedokom'“, naglasio je fra Ivan te, među ostalim, govorio o Sv. Franji kao alter Christusu.
Pojasnivši sadržaj Franjina obraćenja koji se ogleda u vjerovanju i izvršavanju evanđelja potaknuo je nazočne da promisle o tome kakva su njihova obraćenja u kontekstu do tada izrečenoga na izlaganju te u tom smislu priložio određene smjernice. Naglasio je da za obraćenje nema vremena čekati te posebice da se obratiti mogu svi, pa čak i oni koji misle da je za njih „kasno“. Posebice se osvrnuo na one koji misle da ne trebaju obraćenje jer su „dobri vjernici“ posvijestivši kako je to pogrešno razmišljanje.
Nakon predavanja bila je prigoda za postavljanje pitanja kao i za iznošenje osobnih svećeničkih iskustava bliskih ovoj temi.
Potom je usvojen prijedlog dekana Ošapa o načinu financiranja njihovih pet susreta tijekom godine.
Uslijedila je misa koju je slavio biskup Majić, a prigodnu propovijed uputio je fra Ivan. Pod misom se, kao i tijekom svake njihove svećeničke rekolekcije, molilo na nakanu za pokojne biskupe, svećenike redovnike, redovnice i vjernike te za duhovna zvanja Banjolučke biskupije.

Misno je zajedništvo preneseno na druženje u dvorani župne kuće.
Ž.I., KT