Cer kod Doboja

Sahranjen otac vlč. Josipa Senjaka


U subotu, 10. veljače na mjesnom groblju u mjestu Komarica u župi Krsita Kralja Cer sahranjen je Petar Senjak, otac župnika u Vidovicama vlč. Josipa Senjaka.

Foto: KTA

Foto: KTA

 

U subotu, 10. veljače na mjesnom groblju u mjestu Komarica u župi Krsita Kralja Cer pokraj Dervente sahranjen je ugledni župljanin Petar Senjak, otac župnika u Vidovicama vlč. Josipa Senjaka, svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Misu zadušnicu u župnoj crkvi na Ceru predvodio je pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar uz koncelebraciju sina svećenika pokojnoga Petra vlč. Josipa i još 38 svećenika te asistenciju jednog đakona.

Pozdrav biskupu Sudaru te izraze sućuti supruzi pokojnog Petra Luciji, kćeri Mari i sinovima Josipu, Filipu i Miji te svoj rodbini uputio je cerski župnik vlč. Josip Batinić. Ukratko je podsjetio na životni put pokojnoga Petra, poznatog po nadimku Baja, napominjući da su ove godine planirali proslaviti dijamantni pir, 60 godina sakramentalnog bračnog života Petra i Lucije.

„Neću hvaliti pokojnoga Petra nego mu istinski zahvaliti. Divno je bilo živjeti s tim čovjekom osam godina koliko sam ovdje župnik. Svete mise nije priskočio, tuđe njive nije prikosio ni preorao. Časno je živio, radovao se svakom povratku i opstanku ovdje na našem dragom Ceru. I naša braća pravoslavci, kojih ima danas ovdje među nama, bili su sretni što ga imaju za susjeda. Vjerovao je u svoju Crkvu, svoju rodnu grudu kojoj se vratio i dao primjer svima nama u vremenu kada mnogi odlaze iz lijepe naše na put bez sna. On je došao na svoju zemlju, dušu predao Bogu, opremljen sakramentima umirućih dok smo se vozili autom do dobojske bolnice što znači da su mu otvorena vrata raja“, kazao je župnik Batinić upućujući riječi sućuti i pozdravljajući okupljene svećenike i sve nazočne.

U prigodnoj propovijedi biskup Sudar kazao je da se, unatoč brojnim sudjelovanjima na misnim slavljima i sahranama, čovjek nikako ne uspijeva naviknuti na smrt te ga uvijek zazebe oko duše i srca kad čuje da je netko umro a pogotovo kad čuje za smrt drage osobe. Zapitao je, zašto se čovjek ne može naviknuti na smrt unatoč vjeri u vječni život? „Čini mi se da od brojnih mogućih odgovora na ovo pitanje, najprikladniji odgovor bio: mi se bunimo iz dna duše i srca protiv smrti jer nas je Bog za život stvorio. I kakav god ovaj žviot bio, koliko god mi s njim mogli biti nezadovoljni i imati ne znam kakvih teškoća i križeva, voljeli bismo da je smrt što dalje i da ovaj život produži koliko je god moguće više“, kazao je biskup Sudar dodajući da ljudi grade bolnice i smišljaju razne terapije kako bi čovjekov život trajao što duže.

„Bog nam je u dno naše duše stavio možda najdublju čežnju: upravo čežnju za životom. Kakav bi to bio Bog koji je ovako veličanstveno stvorio život, koji je ovako veličanstveno stvorio svijet i svemir i što duže čovječanstvo duže živi i napreduje, sve više se osvjedočuje kako je ovo veličanstveno? Kako je veličanstven samo jedan ljudski život čisto biološki. Samo pred tim čovjek bi trebao iz dana u dan padati na koljena. Nije moguće da Netko, tko je ovako veličastveno stvorio ovaj svijet i tako duboko ustinsuo želju za životom, učini da sve to odjednom postane ništa. Današnja Božja riječ je odgovor, a svaka smrt je poticaj i opomena. Kako je veličanstveno čuti iz Božjih usta želju: 'Oče, hoću, da oni, koje si mi dao, budu s mnom, gdje sam ja (Iv 17,25)“, rekao je biskup Sudar ističući da je Bog ljubav.

„Ta čežnja, glad za životom je zapravo s jedne strane jamstvo, a s druge strane dosita poziv predati se s puno pouzdanja i vjere. Svaka smrt je zapravo, koliko god nas plašila, i poziv i izazov: čovječe, izruči se; čovječe, imaš kome. Ali tu ima mali uvjet, a to je: biti čovjek, biti dijete Božje, biti takav da se nakon smrti na sprovodu može kazati: ma, bio je čestit čovjek; nije htio tuđe a volio je svoje. Kako je to lijepo svjedočanstvo: voljeti svoje, voljeti tamo gdje sam rođen, ne ostaviti, ne zaboraviti“, kazao je biskup Sudar koji je potom istaknuo da je drugi život samo produžetak zemaljskoga života. „Zahvaljujući za život ovog čestitog, poštenog, dobrog čovjeka i preporučujući ga velikom Bogu, Bogu života, mi ćemo i za sebe moliti da budemo čestiti ljudi, kćeri i sinovi velikog, dobrog, čestitog i pravednog Boga, ali Boga koji ljubi čovjeka“, zaključio je biskup Sudar.

Na kraju svete mise riječi zahvale uputio je vlč. Josip Senjak. Zahvalio je na riječima sućuti nadbiskupu metropolitu vrhbosanskom Vinku kard. Puljiću i biskupu Sudaru za predvođenje mise zadušnice, zatim svećenicima, časnim sestrama među kojima i regionalnoj poglavarici sestara Klanjetiljica Krvi Kristove s. Ani Mariji Antolović, vjernicima koji su došli do Austrije, Njemake i Švicarske do Hrvatske do Bosne kao i župljanima župa na kojima je djelovao od Doboja od Vidovica.

Posebno je zahvalio onima koji su pomagali njegovim roditeljima nakon što su se prije 18 godina vratili u svoju razorenu rodnu župu Cer. „Velika i neizmjerna hvala čovjeku koji nije ni rođen na Ceri niti je s Cerom imao do prije nekoliko godina bilo kakve veze, a sada iz dana u dan pokazuje kako Cer voli i više nego mnogi koji su ovdje rođeni i odrasli. To je, naravno, naš župnik vlč. Jozo Batinić Dragi Jozo, brate, nema te riječi kojom bi izrazili svoju zahvalnost na toliko dobra učinjenog mojim roditlejima, ali i svima ovdje. Iako Ti je stado malo, staro i raspršeno, doakazo si se kao pravi dobri pastir“, kazao je vlč. Josip.

Petar Senjak rođen je 31. ožujka 1936. Sa suprugom Lucijom živio je 60 godina u kršćanskom braku. Imaju četvero djece, sinove: vlč. Josipa, Filipa i Miju te kćer Maru. Nakon ratnih stradanja vratio se sa svojom suprugom Lucijom u rodnu župu Cer gdje je u smiraju rodne grude dočekao završetak svog ovozemaljskog putovanja. Supruzi Luciji, sinovima: vlč. Josipu, Filipu i Miji, kćerki Mari, rodbini, prijateljima i župljanima župe Cer izražavamo kršćansku sućut i molimo Gospodina da pokojnom Petru udijeli vječni mir u svom Kraljevstvu, javila je KTA.

KT