Sarajevo

Sarajevska katedralna župa proslavila svoj patron


Župa Presvetog Srca Isusova koja se duhovno okuplja oko sarajevske katedrale, svečano je 16. lipnja proslavila svog patrona. Misno slavlje predvodio je dr. vlč. Ilija Marković, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu.

Uz vlč. Iliju suslavio je katedralni župnik dr. vlč. Oliver Jurišić, profesor filozofije na sarajevskom KBF-u te 27 svećenika: profesora, umirovljenika, župnika i župnih vikara u sarajevskim župama, predvođenih dekanom preč. Miroslavom Ćavarom, župnikom na Stupu. 

Vjerničko mnoštvo, među kojemu su bile redovnice različitih družbi koje djeluju u glavnom gradu BiH te bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Vogošći, ispunilo je katedralu Srca Isusova. 

Čovjek trećeg tisućljeća treba Srce Kristovo

Vlč. Marković u prigodnoj je homiliji najprije protumačio i usporedio sliku Boga u Starom i u Novom zavjetu istaknuvši kako je s Isusom u prvom planu vidljiva Božja ljubav prema čovjeku. Iz te se činjenice, kako je objasnio, u srednjem vijeku, kroz promišljanje o Muci Kristovoj, rodila pobožnost Srcu Isusovu, a glavni poticaj za nastanak ove svetkovine dala je francuska redovnica Sv. M. Margareta Alacoque. Potom je na temelju evanđeoskog odlomka (Mt 11,25-30) ukazao na „krotkost“ kao odliku Isusova Srca. „Biti krotak, živjeti ljubav i istinu u susretu sa svijetom, u kojemu prevladavaju hladnoća i laž, često umara i opterećuje. Zato Isus poziva da mu dođemo kad se osjetimo umornima i opterećenima; da se na njegovu krotkom i poniznom Srcu odmorimo i osnažimo“, rekao je vlč. Ilija te sve to približio kroz priču o majci s jednim okom koju je njezin sin odbacio zato što je se takve stidio; a na kraju se ispostavilo kako mu je ona – nakon što je u ranom djetinjstvu doživio nesreću i ostao bez oko, darovala svoje. „Ako postoji nešto što boli Boga to je upravo odbijanje… Ljubav nas čini otvorenima, a otvorenost drugomu ponekad može biti i ranjiva. Upravo to je Isusovo Srce, otvoreno za svakoga čovjeka. Ranjeno, a opet neizmjerno ljubi. Ipak, ljubav nas ne čini krhkima, nego nam pomaže biti ono što jesmo – ljubljena slika i prilika Božja“, kazao je vlč. Marković te poručio kako čovjek trećeg tisućljeća treba Srce Kristovo da bi spoznao Boga i da bi spoznao samoga sebe.    

Duboki korijeni katedralne župe

Nakon popričesne molitve župnik Jurišić je zahvalio svima koji su sudjelovali u ovom misnom slavlju, kao i onima koji su na bilo koji način doprinijeli organizaciji proslave patrona. 

Na kraju mise, tijekom koje je pjevao župni zbor pod vodstvom s. Petronile Kovačević, moljene su litanije i posvetna molitva pred kipom Srca Isusova, koje je predvodio vlč. Ilija. 

Premda je na prostorima današnje katedralne vjerničke zajednice već od davnina postojala župa, matice se vode od 1767. Katedrala koja služi i kao župna crkva podignuta je 1889. Prije posljednjega rata 1991. župa je imala 4 950 vjernika, a danas nešto manje od 1 000. 

Podsjetimo, Srce Isusovo je osim katedralne župe, također naslovnik Vrhbosanske nadbiskupije te njezinih župa u: Bos. Šamcu, Brčkom, Čajdaršu kod Zenice, Doboju, Glavicama, Novom Selu, Obrima, Pećinama kod N. Travnika, Prozoru i Zvorniku. 

KT