Svetu misu tim povodom u nedjelju 9. srpnja predslavio je pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar. On je prije euharistijskog slavlja, zajedno s devetogodišnjim župljaninom Juricom Radmanom, čiji je pradjed bio Jurin brat, otkrio spomen obilježje tom nevinom mladiću. Na svetoj misi su uz biskupa suslavili župnik fra Mladen Jozić te još šestorica svećenika.

„Bez obzira koliko košta, ljubav je jača od mržnje. Vrednije je i skladnije čovjeka dostojnije zauzimati se za istinu pravdu i ljubav makar to zahtijevalo, iziskivalo žrtvu, poniženje, ostavljenost, osamljenost i sve što spada u ono što čovjek želi od sebe odbiti“, ustvrdio je na početku homilije biskup Sudar.

Nazvavši mladića Radmana – koji je osuđen i ubijen jer nije htio prihvatiti nikakav oblik zla – velikanom srca i duha, biserom našeg naroda, koji je hrabro i s pouzdanjem gledao vlastitoj smrti u oči, biskup Pero je ustvrdio da je to moguće samo onomu koji nepokolebljivo i čvrsto vjeruje u temelj i vrhunac objavljene istine o čovjeku, odnosno da je stvoren za vječnost. „Da čovjek u smrti vidi izlaz nemoguće je bez vjere koje nema bez djelovanja Duha Božjega. Zlo ukoliko se Bogu prikaže i prihvati, Bog okreće u dobro, smrt u život. Tko tako prihvaća smrt čvrstinom vjere u uskrsnuće, postaje Isusov svjedok da Božja moć u slabom malom čovjeku može izrasti u nevjerojatnu snagu koja čak i smrt poraza pretvara u život, u pobjedu. Zato je veličanstveno svjedočanstvo vjere kad ovako čovjek vjerujući u uskrsnuće, u Božju snagu, prihvaćajući sve kao da je iz Božje ruka, veličanstveno oprašta, ne misli na sebe, nije zabrinut za sebe, nego za druge i sve to čisti u ljubavi prema čovjeku, prema vlastitoj domovini“, rekao je između ostaloga biskup Sudar. Svjestan kako se malo ljudi vratilo u te krajeve upozorio je da tko se odreče tako plodne i krvlju natopljene zemlje teško se može nadati boljoj budućnosti.

Misno slavlje pjesmom su uveličali mladi iz Svilaja i Potočana.     

Program obilježavanja ove tužne obljetnice, započeo je u subotu 8. srpnja, simpozijem u Mjesnom domu u Gornjem Svilaju, rodnom selu Jure Radmana.

Govoreći o povijesnim događanjima tadašnjeg komunističkog režima prof. dr. Josip Jurčević je istaknuo da je bio zločinački i totalitarni te da je koristio sve vrste i onoga što je legalizirao i nije legalizirao svojim zakonima, bez ikakvih dokaza, bez prava na obranu.

Naglasivši kako su 1945. vršena masovna pogubljenja Hrvata ne samo bez suđenje nego i bez vođenje pojedinačne i skupne evidencije, prof. Jurčević je spomenuo da je sudbina Jure Radama jedna od mnogobrojnih sudbina za koje se ipak zna jer je barem vršeno suđenje, dok se većina ostalih zločina događala bez suđenja. Ljude su 1945. masovno pogubljivani, zatrpavani i teško je naći obitelj među Hrvatima u kojoj nitko nije stradao, a za mnoge se ne zna ni gdje su stradali.

 O životu i djelu mladića Radmana kojega su komunisti nevina u zeničkom zatvoru mučili, polomili mu ruke i noge, a potom 16. prosinca 1946. strijeljali i do danas se ne zna gdje su mu tijelo pokopali, govorio je fra Marijan Karaula. Istaknuvši kako je smrt u zaboravu, a ne u faktu smrti, odnosno da je čovjek mrtav tek kad ga se nitko ne sjeća, ustvrdio je kako je Juro zaslužio da trajnije živi u sjećanjima svojim sumještana, da živi barem kao autentični simbol teškog stradanja ljudi tog posavskog kraja i župe u ono mučno vrijeme nakon Drugu svjetskog rata.

„Smrt Jure Radmana strašna je opomena koliko se ljudsko društvo zna i može izokrenuti u mržnju; njegova je smrt čista kao suza, smrt pravog kršćanskog junaka koji ne mrzi svoje mrzitelje, nego moli za sve i smireno, poput prvih kršćanskih mučenika, premda mlad predaje svoj život u ruke Božje; Jurina smrt poziv je nama da otkrijemo svoju vjeru i domoljublju kako bi vedra i uzdignuta čela stali pred život ne kukajući i ne bježeći“, rekao je među ostalim organizator - domaći svilajski župnik fra Mladen Jozić.

Poučno i dirljivo bilo je Jurino pismo majci iz kojega se da iščitati njegovo domoljublje, vjerska zrelost, predanje, praštanje, briga za druge i spremnost podnijeti žrtvu. Pročitao ga je te večeri glumac Slaven Vidak, a u svjetlu Božje riječi komentirao fra Mirko Filipović koji je bio i moderator simpozija.

Duhovnim pjesmama obogatili su ga mladi zajednice Dom molitve iz Slavonskog Broda.

„Draga majko, nikoga ne krivite zbog mene niti tražite osvetu, nego na koljenima molite Boga za spas naših duša i za svoju daljnju sreću kroz život. Primi moj zadnji pozdrav i češće me se sjeti u molitvi. Zamolite paroka neka za moju dušu rekne svetu misu. Ostajte zbogom!“, neke su od riječi koje je taj nevini mladić napisao svojoj majci, a sada će ih njegovi sumještani pri svakom ulasku u svoju župnu crkvu Imena Marijina moći čitati uklesane na spomen obilježju na pročelju crkve.

B. Lukačević/ KT