Prije mise vjernici su sudjelovali na pobožnosti Križnog puta koji je predvodio katedralni župnik preč. Marko Majstorović. Uz koordinaciju Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije Ljubice Stjepandić, članovi Župnog ekonomskog i Župnog pastoralnog vijeća te članice katedralnog župnog zbora, župni suradnici, redovnice grada Sarajeva s područja katedralne župe te štićenice Doma Egipat čitali su prigodna razmatranja uz postaje Križnog puta kao i misna čitanja. Župni zbor animirao je liturgijsko pjevanje pod ravnanjem sestre Milosrdnice Petronile Kovačević.

Euharistijsko slavlje predvodio je i prigodnu korizmenu propovijed uputio kanonik i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu dr. sc. mons. Pavo Jurišić, postulator kauze Sluge Božjega Josipa Stadlera na temu: Stadlerovo služenje u poniznosti i jednostavnosti.

Riječi zahvale mons. Jurišiću i pozdrava svima nazočnima uputio je rektor katedrale mons. Ante Meštrović, prepošt Kaptola vrhbosanskog.

Napomenuvši da je poniznost vrlina svetaca, „onih koji su se prepustili Bogu da ih vodi“ te da uz poniznost neodvojivo ide jednostavnost, mons. Jurišić u prigodnoj propovijedi kazao je da „samo jednostavan čovjek može čista srca stati pred Boga“. Dodao je da u kalendaru postoji mnoštvo svetaca koji su u poniznosti i jednostavnosti služili Bogu poput Sv. Franje Asiškog, Sv. Dominika, Sv. Antuna Padovanskog, Sv. Ignacija ili Sv. Majke Tereze.

„Sluga Božji Josip Stadler bio je svjestan da je on pred Bogom samo ponizni sluga. U svojoj pastirskoj službi želi biti i ostati Isusov učenik, njegov prijatelj i svjedok. A tko želi biti Isusov učenik i prijatelj, on zna da i njega trebaju resiti one krjeposti koje susreće u životu svoga Učitelja… Jedan je Stadlerov kolega sa studija u Rimu rekao o njemu ovo: 'Gospodin je Stadler došao u zavod Germanikum kao živahan mladić. Kako to da je sad njegov temperament oplemenjen i takoreći prilagođen visokom zadatku na koji ga je Bog pozvao? Bez sumnje je to zbog njegove istinske pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu. Još uvijek se dobro sjećam jednog razgovora s njim za vrijeme rekreacije. Razgovarali smo o dubokoj Isusovoj skrovitosti u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Stadler se tada ovako izrazio: 'Ovdje je Isus nijem'. Ova Isusova poniznost jako je djelovala na njegovu dušu“, kazao je mons. Jurišić.

„Promatrajući Isusa Krista koji se ponizio i postao malen shvatio je koji put vodi do malenih. Čovjek treba i sam postati neznatan, malen, služiti siromasima tako što će im na koncu donijeti i predati najveće blago, samoga Gospodina Isusa Krista. Zato je znao prilaziti siromašnima, s njima razgovarati i moliti se, a nikada ih nije otpravljao od sebe da im ne iskaže ljubav i dobrotu. U tome zaista nije imao mjere. Kada su siromasi pred njim, onda se potpuno daje. Ako više novaca nema, onda barem nešto, neki odjevni predmet, pa makar to bio i novi ogrtač, dok je za sebe ostavljao onaj iznošeni stari. Ne, to nikako ne znači da nije bio razborit, nego da su ga resile vrline poniznosti, jednostavnosti i skromnosti. Po tome je on bio siromasima prepoznatljiv, ali i onima koji su imali i mogli sudjelovati u vršenju djela milosrđa. Stadler je shvaćao svoju malenost pred velikim Bogom. Zato i služi u poniznosti dajući se potpuno i sasvim, podnoseći nepravde i prihvaćajući križ“, rekao je kanonik Jurišić, a prenosi kta, dodajući da se Stadler nije stidio svoga siromašnog porijekla te da je za sve uspjehe zahvaljivao Božjoj milosti i daru.

KT