Vjernici Derventskog dekanata spomenuli su se svog pok. franjevca, koji je rođen 8. svibnja 1919. u Kulini, kršten drugoga dana u Žeravcu, a u svojoj 27-oj godini života nedužan osuđen i strijeljan 19. travnja 1946. u Tuzli.

Sa željom da ne zaborave i više saznaju o životu svojih velikana vjere, koji su mučeničkom smrću branili vjeru, Katoličku Crkvu i domovinu, inicijator toga prvi puta održanog spomen sjećanja na fra Efrema Ćosića u Žeravcu u Mjesnom domu bio je domaći župnik fra Mirko Filipović. Uz fra Marijana Karaulu prigodna izlaganja održali su članovi pokojnikove obitelji: mons. Anto Ćosić, župnik u Brezi, s. Elizabeta Ćosić, profesorica u tuzlanskom Katoličkom školskom centru vlč. Mato Marijić, župnik u Kulini.

Iz obitelji Ćosić

Govoreći o obitelji Ćosić iz Kuline mons. Anto, kojemu je fra Efrem bio stric, istaknuo je kako je pokojnik svojom žrtvom i zagovornom molitvom uvelike zaslužan da je u rodu Ćosića do sada bilo 10 duhovnih zvanja. Spomenuo je da je fra Efrem odrastao uz još sedmero braće i sestara te dvije kćeri njegova strica, koji je nestao u Prvom svjetskom ratu, kao i to daje od 100 osoba stradalih u Kulini u Drugom svjetskom ratu i poraću u obitelji Ćosića život izgubilo njih 21, a samo je fra Efremu bilo suđeno.

S. Elizabeta iznijela je neka od svjedočenja s. Miroslave Bel i s. Anđeline Brusač koje su poznavale njezina strica fra Efrema, naglasivši kako su ga one doživjele kao plemenita čovjeka, čvrsta karaktera i velikog domoljuba, mučenika. Ona je na kraju pročitala dirljivu pjesmu koju je u spomen na fra Efrema napisala Marica Petrović iz Tuzle, naslovivši je Plodnost, što u prijevodu na hrvatski znači ime Efrem.

Fra Marijan Karaula, koji je napisao nekoliko knjiga o stradanju svećenika Franjevačke provincije Bosne Srebrene u Drugom svjetskom ratu i poraću govorio je o okolnostima osude, mučenja i smrti fra Efrema i skupine suoptuženih. O fra Efremu je rekao kako je bio vrlo dobar učenik, odličnog vladanja te ga je nakon šestog razreda gimnazije prema tada važećoj franjevačkoj praksi provincijal dr. fra Alojzije Ćubelić obukao 29. lipnja 1936. na Gorici kod Livna u franjevački habit. On je tada svoje krsno ime Ivan promijenio u redovničko fra Efrem.

„Svečane zavjete fra Efrem je položio 1940. u Sarajevu, a po završetku studija bogoslovije na Franjevačkoj teologiju u Sarajevu svete redove: subđakonat, đakonat i svećenički red podijelio mu je 1943. nadbiskup Ivan Ev. Šarić. Mladu misu slavio je 8. kolovoza iste godine u rodnoj župi u Kulini kada se okupio, kako je zapisano, silan svijet. Pastoralno djelovanje započeo je u lipnju 1944. kao duhovni pomoćnik u Breškama kod Tuzle, gdje je ostao svega četiri mjeseca. Iste godine u kolovozu premješten je u župu Sv. Petra i Pavla u Tuzlu. Godine 1945. komunističke vlasti zatvorili su njega i fra Ljudevita Josića u zatvor u Tuzli gdje su ih strašno mučili te ih nakon namještenog sudskog procesa nedužne 19. travnja 1946. strijeljali“, rekao je fra Marijan.

Napomenuo je kako se do danas se ne zna ni gdje su strijeljani, ni gdje pokopani. Zaključio je kako je današnja generacija dužna barem napraviti popis svih žrtava stradalih u Drugom svjetskom ratu i poraću, razotkriti zašto se komunistički režim tako surovo, čini se i smišljeno, obračunavao sa svećenicima napose onim mlađima. „Pokapati svoje mrtve nije se pojavilo tek s kršćanstvom, nego je to općeljudski zakon, jer je pravo na grob jedno od temeljnih ljudskih prava. Za 33 člana Bosne Srebrene – žrtve Drugog svjetskog rata i poraća: đaka, studenta i svećenika – ne zna se gdje im je grob. Dobro nam je poznato kako prijašnji naraštaji fratara nisu mogli ni pomišljati o pronalaženju njihovih grobova, a pogotovo nešto poduzimati u tom smislu. Ostao je to naš zadatak. Hoćemo li ga ostaviti pokoljenju nakon sebe?“, zapitao je fra Marijan te poručio da smrt ne postoji, nego ljudi umiru tek kada ih mi zaboravimo.

Prigodnim duhovnim pjesmama program su uveličali mladi Slavljeničkog benda Dom molitve iz Slavonskog Broda.

Misa i 40 godina misništva vlč. Marijića

Da svoje velikane vjere ne zaboravljaju dokazali su Posavljaci, kako na sudjelovanju na programu spomen sjećanja u Žeravcu tako i drugoga dana u subotu, 29. lipnja na svetkovinu apostolskih prvaka Sv. Petra i Pavla na svečanom misnom slavlju u istoimenoj župnoj crkvi u Kulini. Kako je toga dana svojih 40. godina misništva slavio domaći župnik Mato Marijić, sestrić pok. Efrema on je pred 600-tinjak Posavljaka u zajedništvu s 15-ak svećenika predvodio misno slavlje na kojem se posebno molilo za dušu pok. Efrema.

U prigodnoj homiliji plehanski gvardijan fra Anto Tomas povezao je slavlje patrona te župe sv. Petra i Pavla, blagdan Srca Marijina, 40 godina misništva župnika Marijića i 73. obljetnicu smrti fra Efrema Ćosića s današnjim okolnostima u kojima u tim krajevima žive kako povratnici tako i svećenici.

Upitavši se koliko mi danas slijedimo apostolske prvake sv. Petra i Pavla među ostalim je rekao: „Mi smo ovdje apostoli mira i dobro. Pozvani smo razminiravati svaki oblik zla, pokušati uspostaviti Božju vlast, odnosno učiniti sve da ovdje svaki čovjek može živjeti sretno i u ljubavi. Ovdje u Bosanskoj Posavini, u župi Kulina želimo prepoznati među nama Sv. Petra i Pavla, odnosno one koji su se prvi ovdje vratili te tako pokazali da poput njih žele živjeti svoj obični život. Vi koji ste se vratili, molim vas, budite zajedno, poštujte se i volite međusobno, bilo da ste siromašni ili bogati, sposobni.... Gdje su među vama raseljenim diljem svijeta pametni Pavli? Hoće li se vratiti i ovdje investirati svoj kapital i pamet i tako pokazati da je ovdje moguće živjeti od svoga rada, časno i pošteno s vjerom u Gospodina?“

Svjestan što su sve, poput fra Efrema, prolazili ostali svećenici za vrijeme komunizma naglasio je da svoje „Petre“ – svećenike koji su ostali s narodom 1945. i žrtvovali svoje živote za katoličku vjeru i hrvatski narod ne smijemo zaboraviti. Upozorio je da i danas ima onih koji namještaju svećenicima kako bih ih osudili, ugrozili živote te je poručio: „Možeš li i ovdje prepoznati fra Efreme? Želiš li biti i dalje Savao koji progoni Katoličku Crkvu i njezine svećenike ili se želiš obratiti i biti Pavao da budeš čovjek pa da se tobom ponosimo?“

Čestitajući župniku Marijiću njegovih 40 godina služenja Gospodinu i narodu, zahvalio mu je što se nakon svoje dugogodišnje službe u Njemačkoj, nakon umirovljenja prije dvije godine vratio i prihvatio biti župnikom u svojoj rodnoj župi u Kulini, te tako pokazao da svoje voli, poštuje, da je i u tom pustom kraju moguće živjeti mir i dobro.

Župnik Marijić zahvalio je svima što su s njime zajedno bili na tom slavlju na kojem su uz proslavu patrona župe na poseban način molilo za njegova ujaka fra Efrema. Vidljivo dirnut tako velikim brojem vjernika, što je rijetkost u toj župi koja je prija rata brojila 950 Hrvata katolika, a danas ih tu živi tek 10-ak, rekao je kako je sretan što je nakon 39 godina službe u Njemačkoj sada župnik u svojoj rodnoj Kulini, koja je za njega najljepše mjesto na svijetu. Zahvalio je Gospodinu što je njegova župa, koja je prošle godine slavila 50. obljetnicu djelovanja iznjedrila šest duhovnih zvanja: četvoricu svećenika i dvije redovnice, a znakovito je da je toga dana za svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije u Đakovu zaređen još jedan sin porijeklom iz te župe – Luka Ćosić, te pozvao župljane na slavlje njegove mlade mise u nedjelju, 7. srpnja u župi Sv. Josipa Radnika u Slavonskom Brodu.

Slavlje je pjevanjem uveličao župni zbor iz Šumeća kod Slavonskog Broda.

Dodajmo izvješću da je župna crkva Sv. Petra i Pavla bila prva poslijeratna posvećena crkva u Bosanskoj Posavini, a posvetio ju je 2006. vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić.

Veselo i raspjevano poslije mise bilo je zajedničko druženje uz ručak pripremljen za sve pod velikim šatorom u župnom dvorištu, a članovi KUD-a Veseli Posavljaci Bijelo Brdo iz Zagreba i KUD Žeravac zaigrali su i kolo ispred crkve.

U subotu, 22. lipnja održan je i ove godine tradicionalni malonogometni turnir, koji su organizirali članovi udruge za povratak Jedinstvo i Mjesne zajednice Kulina na čelu s predsjednicima: Slavkom Bubalom i Slavkom Karlovićem. Nastupila je 21 ekipa iz Hrvatske i BiH, a pobjednici su bili Kondžini jarani iz Novog Šehera.   

Brankica Lukačević/KT